| 27. januar 2011. |
 Mitropolit Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori Amfilohije Radović kao da ima strah od predstojećeg popisa u Crnoj Gori, smatra Zoran Vukčević, poslanik Demokratske partije socijalista u Skupštini Crne Gore. U izjavi za Portal Analitika Vukčević naglašava da posljednj izjave Rista Radovića ukazuju da one “ne poštuje ni ličnosti ni državne organe Crne Gore”.- Gospodin Risto Radović, više od dvadeset godina, svojim govorima, izaziva mržnju. On jednostavno ne može da se pomiri sa činjenicom da je Crna Gora država i da su Crnogorci narod. Kao da ne vjeruje da u Crnoj Gori žive građani koji se različito nacionalno osjećaju. Njegove kletve, ružne riječi, u posljednje vrijeme su skanadlozne i potvrdjuju da on ne poštuje ni ličnosti ni državne organe Crne Gore, istakao je Vukčević, napominjući da su oštre riječi mitropolita Amfilohija početak kampanje za predstojeći popis. - Gospodin Radović, kao da ima strah od predstojećeg popisa stanovnišva i već započinje kampanju. I to kampanju protiv Crne Gore i svega što znači crnogorsko. On se plaši da nakon popisa u Crnoj Gori ne bude značajno više ''komunističkih kopiladi'', kako gospodin Radović naziva Crnogorce, nego na popisu iz 2003.g. Za njega i dalje nije moguće da jedan narod sačuva svoj nacionalni indetitet, svoju kulturu, svoj jezik. Jednostavno on ne može da prihvati da svaki gradjanin ima pravo da se slobodno nacionalno izjašnjava, da se slobodno izjasni kojim jezikom govori, da bira kojoj religiji će pripadati, da slobodno živi. To je klasičan primjer dogmatizma. Izgleda kao da živi u nekom svom svijetu, kao da ga se ništa ne dotiče, kao da postoji samo on i njegovo mišljenje. Vjerski poglavar mora da radi i da se ponaša u skladu sa svojim ingerencijama. Da li je to moguće, kada je u pitanju gospodin Radović? Krajnje je vrijeme da se stane na put takvom ponašanju, zaključio je Vukčević u izjavi Portalu Analitika. http://www.portalanalitika.me/politika/vijesti/18772-vukevi-radovi-ne-potuje-dravne-organe-crne-gore-.html |
четвртак, 27. јануар 2011.
Vukčević: “Radović ne poštuje državne organe Crne Gore”
четвртак, 20. јануар 2011.
Srđan Kusovac: Tako je govorio Amfilohije (Radović)
Pobjeda, Društvo - Četvrtak, 20. januar 2011. godine
Arhiva Pobjede pokazuje sliku vremena u kojem je djelovao srpski sveštenik
Srđan Kusovac: Tako je govorio Amfilohije (Radović)
PODGORICA – Stotine izjava, intervjua Amfilohija (Radovića) u dokumentaciji Pobjede slika su vremena u kojem je đelovao ovaj sveštenik i stanja kroz koje je prošla Crna Gora.
Dio izjava ukazuje da je ono što mitropolit Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori govori na početku 2011. samo repriza njegovih izjava iz 1991, 1997, 1999, 2002. Suština tih izjava je negacija, nepriznavanje, nipodaštavanje, omalovažavanje i minimiziranje crnogorskog naroda i države Crne Gore sa svim njenim institucijama i stavljanje sebe iznad zakona koji važe za sve građane – pa i njega.
Džamije i „poturice“
Prekjučerašnja prijetnja paljenjem džamija ništa je prema izjavi Borbi od 28. i 29. marta 1992.
U tekstu pod naslovom „Poturice skratile pamćenje“ Amfilohije (Radović) navodi među ostalim:
„Mi govorimo o poturicama u vremenima turskog robovanja, a previđamo jednu veoma bitnu činjenicu: da su naše moderne poturice mnogo opakije i opasnije negoli poturice prošlih vijekova. ... Moderne poturice, zatrovane opakom bolešću koju je Miodrag Bulatović, s pravom, nazvao brozomora – izdale su vitalne interese ovog naroda. ... Od jednog naroda stvoreno je četiri nepostojeće nacije, koje su – što bi rekao Matija Bećković – mlađe od mene. ... I to su, po mom shvatanju, najdublje izdaje u ovom narodu, izdaje koje su dalekosežne po svojim posledicama.... Upravo blagodareći toj izdaji koja je sistematski vršena poslednjih 40 ili 50 godina mi danas doživljavamo novu izdaju: da ne znamo koji su ciljevi države kojoj pripadamo, da ne znamo za šta se borimo, da u ovom trenutku, kada se kroji sudbina Balkana i ovog naroda, prihvatamo – kao nešto normalno – granice koje zasijecaju živo tkivo ovog naroda ...“
Amfilohije i Sveti Petar
Jučerašnja izjava Amfilohija (Radovića) „ako i izgovorim neku težu riječ, onda za nju nijesam kriv ja nego Sveti Petar Cetinjski, jer sam ja smjerni i mali učenik Svetoga Petra“, slična je njegovoj izjavi datoj 22. oktobra 2002. kada je reagovao na konstataciju tadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića da se srpski mitropolit uključio u predizbornu kampanju.
- Što se tiče njegove optužbe za remećenje izborne šutnje, ona bi bila na mjestu da je mitropolit pozivom na izbore određivao koga narod da bira. Ako je poziv na izbore kao na viteško takmičenje, na biranje po savjesti onih koji se Boga boje, a ljudi stide, koji su nosioci mira i sloge, koji mire i ne zavađuju, koji sjedinjuju a ne dijele - brisanje sa božijeg spiska Svetog Petra Cetinjskog, ne bi li onda možda i sam Sveti Petar bio izbrisan sa istog „božjeg spiska“ kao pomiritelj zavađenih i objedinitelj razjedinjene braće, naveo je tada srpski mitropolit u pisanoj izjavi.
Nezavisna Crna Gora - odvajanje od pameti
Vi ste zaista merodavni da prosudite - može li se Crna Gora od Srbije odvojiti bez velikih lomova?
- Kada se odvoje od pameti, od svoga pamćenja, od svoga istorijskog bića, od krvi vitezova pomešane u svim bojevima, od svog jezika, od svog sabornog saznanja, onda će se odvojiti jedna od druge.
Intervju, Glas javnosti - Beograd, 3. februar 2002.
Prepiska Amfilohije-Krivokapić
Optužbe koje je na račun Crne Gore i njene vlasti izrekao Amfilohije Radović krajem 2003. u pismu predsjedniku Skupštine Ranku Krivokapiću do sada nijesu u cjelini objavljene. Prepisku objavljujemo u cjelosti u dva dijela.
Ranku Krivokapiću
Poštovani predsjedniče,
Osjećamo se za svoju dužnost i obavezu, u svojstvu legitimnog Mitropolita crnogorsko-primorskog, priznatog za takvog u sveukupom pravoslavlju i hrišćanskom svijetu, da Vam, povodom Vašeg uvođenja u Skupštinu lica koje se lažno predstavlja za „crnogorskog mitropolita“, postavimo nekoliko pitanja:
Prvo, ko Vam daje pravo da na tako bezočan način gazite po dostojanstvu Mitropolije crnogorsko - primorske, kičmenom stubu duhovnosti, kulture i državnosti Crne Gore, pokušavajući da njome manipulišete, protivustavno gazeći njena elementarna prava?
Drugo, ko Vas je ovlastio da pljujete po Pravoslavnoj crkvi, da negirate njeno kanonsko ustrojstvo i vjekovni poredak priznat i poštovan u svim zemljama svijeta, gazeći istovremeno Ustav Republike Crne Gore?
Treće, ko Vas je ovlastio da obmanjujete javno mnjenje i narod, podmećući mu kukavičje jaje i skrnaveći time sveti spomen Svetog Petra Cetinjskog?
Četvrto, u ime koga i u ime čega dozvoljavate sebi da tako besprizorno ponižavate Crnu Goru i njeno dostojanstvo? Da ste poglavica nekog primitivnog afričkog plemena a ne predsjednik Skupštine jedne časne drevne zemlje i jednog istorijskog zrelog naroda, pa bi i tada takvo besudno ponašanje bile previše!
Peto, ko Vam je dao punomoćje da od Skupštine Crne Gore napravite cirkus, prvi put u njenoj istoriji?
Šesto, da li Vi mislite da se evropska demokratija, kojoj tobož stremite, sastoji u povampirenju totalitarnog boljševičko-titoističkog voluntarizma kome ste služili i u kome ste vaspitani, ali ovog puta pod novim plaštom „evropskih integracija“ - „da se Vlasi ne dosjete“?
Sedmo, da li je moguće da ste toliko kratkovidi i kratke pameti pa da ne vidite da postavljanje ploče u Skupštini na takav način u čast Zakonika Sv. Petra Cetinjskog predstavlja gaženje tog samog Zakonika? I da time praktično samo nastavljate bezakonje izvršeno sedamdesetih godina prošlog vijeka rušenjem prve i najstarije crkve Sv. Petra na Lovćenu i gaženjem posljednjeg zavještanja Petra II Petrovića Njegoša? Zar Vam nije jasno, g. Krivokapiću, da pretvarajući Skupštinu Crne Gore, koja postoji da bi štitila i promovisana prava svih građana, u prćiju svoje partije, da time samo produbljujete stare i stvarate nove diobe u narodu, sramoteći Crnu Goru pred Evropom i svijetom?
Osmo, zar je moguće g. Predsjedniče, da samo Vama nije jasno ono što je očevidno svakom zdravomislećem čovjeku u Crnoj Gori, da je ovaj Vaš čin gori, pred Bogom i pred istorijom, od „seks - trafikinga“, od koga se evo trese slavna Crna Gora, po prvi put u svojoj dugovjekovnoj istoriji?
Obraćajući se Vama mi ovim podsjećamo istovremeno pravoslavni narod Crne Gore i sve ljude dobre volje da je, očevidno, nastupilo u Crnoj Gori novo vrijeme progona duha, morala i Crkve, i to od istih bezbožnih ljudi, koji su promijenili samo dlaku ali ne i ćud; koji su ateizam i bezakonje marksističkog tipa presvukli obrazinom „ljudskih prava „ i „evropskih integracija“, a „internacionalizam“ - borbom za plemensko - partijsko „crnogorstvo“!
Podsjećamo narod da je započelo novo gonjenje Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, ovim najsramnijim aktom na Mitropoliju crnogorsko - primorsku i Crnu Goru u njenoj istoriji. Pri tome pozivamo narod na učvršćenje u vjeri i istini i na molitvu, uz sigurnost da će Crkva koja je izdržala sve progone i iskušenja u svojoj dvijehiljadegodišnjoj istoriji - pobijediti i ovo novo iskušenje.
A Vama, g. Predsjedniče, na kraju, skrećemo pažnju na onu Njegoševu: „Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom“.
I na riječi Svetog Petra Cetinjskog, iz njegove „Stege“, koga tvrdite da poštujete:
„... Ako bi se naša koji Crnogorac,... da bude izdajnik javnijem ili potajnijem načinom, takvoga svi jednoglasno predaemo vječnome prokletstvu kako Judu predatelja Gospodnja i kako zločestivago Vuka Brankovića, koji izdade Srblje na Kosovu i vječnu mrzost i prokletstvo ot naroda na sebe privleče i ot milost Božje otpade...“
U to ime primite, g. Predsjedniče, izraze našeg poštovanja.
Pravoslavni mitropolit crnogorsko - primorski
(Sjutra nastavak i odgovor Ranka Krivokapića)
Pobjeda, Društvo - Petak, 21. januar 2011. godine
,,Argumenti“ Amfilohija (Radovića) ne mijenjaju se godinama. Sadašnje ocjene da poziv na poštovanje zakona predstavlja „bezumlje“ istovjetne su sa nekadašnjim ocjenama da je Crna Gora „besudna zemlja“. Ni ocjene da njegove izjave ne predstavljaju poziv na krvoproliće nijesu nove. Isto što je govorio proteklih dana, srpski mitropolit zborio je i ranije.
On je, na konferenciji za medije održanoj u četvrtak, 21. decembra 2000, izjavio da se „u Crnoj Gori povampiruje građanski rat iz 1945. godine“ i dodao da ne isključuje mogućnost sukoba i „krvoprolića“ za pravoslavni Božić u januaru na Cetinju. Srpska agencija Beta je javila da je Amfilohije Radović „rekao da je njegova izjava o „zabrinutosti zbog najnovijih događaja na Cetinju’ pogrešno interpretirana kao ‘najava krvoprolića za Božić“. Sličnu prijetnju izrekao je i godinu ranije. U pismu upućenom 24. septembra 1999. tadašnjem predsjedniku Vlade Filipu Vujanoviću srpski mitropolit protestuje što je premijerov savjetnik Dragiša Burzan razgovarao sa mitropolitom Crnogorske pravoslavne crkve. Na kraju pisma Amfilohije Radović navodi da se tim razgovorom i tretmanom Crnogorske crkve „poziva avet krvavog verskog rata, sakralizovanjem partijsko-ideoloških i plemenskih deoba“ (Izvor agencija Beta).
Posljednji slučaj Amfilohijeve prijetnje krvoprolićem (poznat Pobjedi), prije najnovijeg, onaj je iz 31. decembra 2008. kada je u pismu dostavljenom najvišim državnim organima zaprijećeno krvoprolićem ukoliko na Cetinju na Badnje veče pristalice Crnogorske pravoslavne crkve budu ložile badnjak.
Na identičan način je srpski mitropolit „upozoravao“ svake godine pred Božić. U svakoj prilici je ovaj sveštenik navodio da nije odgovoran za posljedice sopstvenih đela. Karakteristično u tom smislu je saopštenje izdato 4. januara 2000, kada je navedena „bojazan“ da ne dođe do „opravdanog nezadovoljstva vernika i građana i kontakta na Trgu slobode sa licima koja zloupotrebljavaju Crkvu u političke svrhe“. „Upozoravamo sve one koji podržavaju, kao i odgovorne u Republici i gradu, da njihova ravnodušnost i ćutanje doprinose zabuni u javnosti, stiče se utisak da se odobrava poigravanje sa religioznim osećanjima građana. Tolerisanje ovih vandalskih i besprizornih postupaka do sada nezabeleženih u istoriji Nikšića, može doneti nesagledive posledice za koje mi nismo odgovorni“, stoji u saopštenju.
Idealna Crna Gora iz ugla srpskog mitropolita
Odgovor na pitanje šta hoće sveštenik koji sebe stavlja iznad Ustava i zakona Crne Gore dao je sam Amfilohije (Radović) decembra 1999. u polemici sa tadašnjim ministrom Draganom Kujovićem. Izjava pokazuje da su i zamisli najradikalnijih velikosrpskih političara iz Srbije blage i po Crnu Goru povoljne prema onome što joj želi srpski mitropolit u Crnoj Gori.
- Ako ministar Kujović ipak želi da povrati Mitropoliju crnogorsku u položaj koji je imala 1904. g. onda je dužan da joj bez odlaganja prizna i status državne vjere; da uvede vjeronauku u škole po tadašnjem programu; da vrati u sve škole Crne Gore Svetog Savu kao glavnu školsku slavu na mjesto koje mu je pripadalo sve dok ga marksisti crnogorski nijesu zamijenili Josifom Brozom (1947); da vrati kralja pravoslavnog ispovijedanja, saglasno Ustavu Kraljevine Crne Gore, namjesto predsjednika Republike; da sveštenstvo Mitropolije crnogorske plati iz državne kase; da ministar prosvjete bude kao pravoslavni hrišćanin i ministar crkvenih đela; da omogući da crnogorska đeca i danas uče u školama kao što su učila u ono vrijeme da „Svi ljudi, koji žive u našoj domovini jesu Srbi, koji su većinom pravoslavne vjere a ima ih nekoliko rimokatoličke i muhamedanske“ (vidi Zemljopis Knjaževine Crne Gore za III razred osnovne škole za 1895. god. str. 3). Ako je već da se vraćamo na ona dobra prošla vremena ovakav stav g. Kujovića i njegovih jednomišljenika podstiče me kao zakonitog nasljednika slavnih crnogorskih mitropolita da ozbiljno razmislim na povratak ulozi mitropolita crnogorskog koju je imao u Crnoj Gori skoro 350 godina, kao mitropolit i gospodar Crne Gore. Jer ako važi stanje u kojem je Mitropolija živjela voljom gospodara i njegovom milošću od 1904 -1918 godine, zar nema veću težinu i za Mitropoliju i za Crnu Goru njen status i uloga u toku toliko prošlih vjekova? Mitropolit bi time dobio samo ono što mu je vjekovima pripadalo a Crna Gora, nadati se, izbavila bi se od ove smutnje i raspamećenosti, zbog koje je spala na takve grane, i to jedina u Evropi, da joj svako može biti i otac i majka. Izvor Agencija Montena Fax
(Izvor agencije Beta i Tanjug)
On je, na konferenciji za medije održanoj u četvrtak, 21. decembra 2000, izjavio da se „u Crnoj Gori povampiruje građanski rat iz 1945. godine“ i dodao da ne isključuje mogućnost sukoba i „krvoprolića“ za pravoslavni Božić u januaru na Cetinju. Srpska agencija Beta je javila da je Amfilohije Radović „rekao da je njegova izjava o „zabrinutosti zbog najnovijih događaja na Cetinju’ pogrešno interpretirana kao ‘najava krvoprolića za Božić“. Sličnu prijetnju izrekao je i godinu ranije. U pismu upućenom 24. septembra 1999. tadašnjem predsjedniku Vlade Filipu Vujanoviću srpski mitropolit protestuje što je premijerov savjetnik Dragiša Burzan razgovarao sa mitropolitom Crnogorske pravoslavne crkve. Na kraju pisma Amfilohije Radović navodi da se tim razgovorom i tretmanom Crnogorske crkve „poziva avet krvavog verskog rata, sakralizovanjem partijsko-ideoloških i plemenskih deoba“ (Izvor agencija Beta).
Posljednji slučaj Amfilohijeve prijetnje krvoprolićem (poznat Pobjedi), prije najnovijeg, onaj je iz 31. decembra 2008. kada je u pismu dostavljenom najvišim državnim organima zaprijećeno krvoprolićem ukoliko na Cetinju na Badnje veče pristalice Crnogorske pravoslavne crkve budu ložile badnjak.
Na identičan način je srpski mitropolit „upozoravao“ svake godine pred Božić. U svakoj prilici je ovaj sveštenik navodio da nije odgovoran za posljedice sopstvenih đela. Karakteristično u tom smislu je saopštenje izdato 4. januara 2000, kada je navedena „bojazan“ da ne dođe do „opravdanog nezadovoljstva vernika i građana i kontakta na Trgu slobode sa licima koja zloupotrebljavaju Crkvu u političke svrhe“. „Upozoravamo sve one koji podržavaju, kao i odgovorne u Republici i gradu, da njihova ravnodušnost i ćutanje doprinose zabuni u javnosti, stiče se utisak da se odobrava poigravanje sa religioznim osećanjima građana. Tolerisanje ovih vandalskih i besprizornih postupaka do sada nezabeleženih u istoriji Nikšića, može doneti nesagledive posledice za koje mi nismo odgovorni“, stoji u saopštenju.
Idealna Crna Gora iz ugla srpskog mitropolita
Odgovor na pitanje šta hoće sveštenik koji sebe stavlja iznad Ustava i zakona Crne Gore dao je sam Amfilohije (Radović) decembra 1999. u polemici sa tadašnjim ministrom Draganom Kujovićem. Izjava pokazuje da su i zamisli najradikalnijih velikosrpskih političara iz Srbije blage i po Crnu Goru povoljne prema onome što joj želi srpski mitropolit u Crnoj Gori.
- Ako ministar Kujović ipak želi da povrati Mitropoliju crnogorsku u položaj koji je imala 1904. g. onda je dužan da joj bez odlaganja prizna i status državne vjere; da uvede vjeronauku u škole po tadašnjem programu; da vrati u sve škole Crne Gore Svetog Savu kao glavnu školsku slavu na mjesto koje mu je pripadalo sve dok ga marksisti crnogorski nijesu zamijenili Josifom Brozom (1947); da vrati kralja pravoslavnog ispovijedanja, saglasno Ustavu Kraljevine Crne Gore, namjesto predsjednika Republike; da sveštenstvo Mitropolije crnogorske plati iz državne kase; da ministar prosvjete bude kao pravoslavni hrišćanin i ministar crkvenih đela; da omogući da crnogorska đeca i danas uče u školama kao što su učila u ono vrijeme da „Svi ljudi, koji žive u našoj domovini jesu Srbi, koji su većinom pravoslavne vjere a ima ih nekoliko rimokatoličke i muhamedanske“ (vidi Zemljopis Knjaževine Crne Gore za III razred osnovne škole za 1895. god. str. 3). Ako je već da se vraćamo na ona dobra prošla vremena ovakav stav g. Kujovića i njegovih jednomišljenika podstiče me kao zakonitog nasljednika slavnih crnogorskih mitropolita da ozbiljno razmislim na povratak ulozi mitropolita crnogorskog koju je imao u Crnoj Gori skoro 350 godina, kao mitropolit i gospodar Crne Gore. Jer ako važi stanje u kojem je Mitropolija živjela voljom gospodara i njegovom milošću od 1904 -1918 godine, zar nema veću težinu i za Mitropoliju i za Crnu Goru njen status i uloga u toku toliko prošlih vjekova? Mitropolit bi time dobio samo ono što mu je vjekovima pripadalo a Crna Gora, nadati se, izbavila bi se od ove smutnje i raspamećenosti, zbog koje je spala na takve grane, i to jedina u Evropi, da joj svako može biti i otac i majka. Izvor Agencija Montena Fax
(Izvor agencije Beta i Tanjug)
уторак, 18. јануар 2011.
U AUSTRIJSKOJ NACIONALNOJ BIBLIOTECI U BEČU - Senzacionalno otkriće
Vijesti, 18. januar 2011.
U AUSTRIJSKOJ NACIONALNOJ BIBLIOTECI U BEČU
Senzacionalno otkriće
Arapsko osvajanje velikog dijela Orijenta, Irana i Sjeverne Afrike koje se odigralo u jako kratkom vremenskom roku predstavlja bitan istorijski događaj. Ali, tok tadašnjih događanja i njihova pozadina su do danas ostali nerazjašnjeni. Jedno od centralnih pitanja je, kako je arapska vojska u tako kratkom roku uspjela da osvoji Vizantijsko i Persijsko carstvo. Nejasnoće su rezultat manjkavih itorijskih izvora. Do danas nisu bili pronađeni istorijski dokumenti o svakodnevnom životu arapske vojske, a ta je vrsta izvora od neprocjenjive važnosti za istoričare. U jednom još neistraženom dijelu bečke zbirke papirusa su nedavno pronađeni takvi izvori koji prvi puta bacaju svjetlo na jedan od najvažnijih događaja u istoriji čovječanstva. Do sada je identifikovano 250 dokumenata na koptskom i grčkom jeziku, ali smatra se da bi još stotine drugih dokumenta mogle po porijeklu, tematici i vremenu nastanka pripadati novootkrivenom istorijskom izvoru. Tekstovi su nastali u 643/4. nakon Hrista, a potiču iz vremena neposredno nakon osvajačkih pohoda i dokumentuju jedinstven prelazak s vizantijske na arapsku vlast. Posebnost pisama leži u tome, što se u njima s jedne stane osjeti nesigurnost uzrokovana novim odnosima, a s druge strane ona jasno predstavljaju koliko je arapska vojska bila disciplinovana te koliko je izbjegavala napade na civilno stanovništvo.
Statut grada Kotora, novi izdavački poduhvat Državnog arhiva Crne Gore
Kultura - Ponedjeljak, 17. januar 2011. godine
Istorijski dokument neprocjenjive vrijednosti
CETINJE - Dvotomno izdanje Statuta grada Kotora biće objavljeno krajem mjeseca. Dokument, čija je istorijska vrijednost neprocjenjiva, za publikovanje je pripremio Državni arhiv Crne Gore, u saradnji sa Istorijskim arhivom Kotora.
Izdavački poduhvat
Na pripremi za štampu rađeno je godinama. Pošto je u pitanju izuzetno zahtjevan priređivački posao, angažovani su renomirani eksperti i veliki broj prevodilaca.
-Na priređivanju su radili Miloš Milošević, Sima Ćirković i Jelena Danilović. U međuvremenu, Sima Ćirković i Jelena Danilović su preminuli, pa je posao priveden kraju prevashodno zahvaljujući angažmanu Miloša Miloševića. Sa latinskog na crnogorski tekstove su preveli radnici Istorijskog arhiva Kotor i nekoliko spoljnih saradnika - kaže direktor Istorijskog arhiva Crne Gore Stevan Radunović.
Reprint i CD
Statut grada Kotora biće štampan u dva toma. Prvi tom obuhvata reprint izdanje iz 1616. godine. Drugi tom sadrži Uvod, čiji je autor Miloš Milošević, prijevod Uvoda na engleski i italijanski jezik, prijevod Statuta sa latinskog na crnogorski, glosar sa objašnjenjima manje poznatih riječi i indeks.
- Uradili smo u CD rom koji će obuhvatiti cjelokupni sadržaj publikacije, kao i original Statuta, koji je napisan medievalnim latinskim jezikom. Tako će istraživači moći, uz publikaciju i pomoć CD roma, da pretražuju željene pojmove iz Statuta na našem i latinskom jeziku – kaže Stevan Radunović.
Četiri dijela
Statut grada Kotora ima četiri dijela sa posebnim naslovima. Prvi dio, „Statut I zakoni grada Kotora“, sadrži 44 poglavlja, od kojih posljednje nije zakon već italijanski prijevod falsifikovane povelje cara Dušana. Prvi dio završava se ovjerom kotorskog rektora i providura Mihaila Ema i nosi datum 24. avgust 1491. godine. Najstarije poglavlje prvog dijela potiče iz 1301, a najmlađe iz 1425. godine.
Drugi dio Statuta sadrži odluke kotorskih vijeća sa zakonskom snagom koje su donešene u vrijeme kada je Kotor bio pod vlašću bosanskog kralja Tvrtka I, odnosno od 1383. do 1420. godine. U trećem dijelu Statuta nalaze se dokumenta o predaji grada Kotora Veneciji, dok su u četvrtom zakoni doneseni pod mletačkom vladavinom, odnosno poslije 1420. godine. Prva odluka iz četvrtog dijela datirana je 1421. godine. Iza nje slijedi niz različitih odluka donošenih u relativno kratkim vremenskim razmacima, među kojima je posljednja donijeta 1444. godine.
Blizak dubrovačkom statutu
Statut grada Kotora, objavljen u Veneciji 1616. godine, u stvari predstavlja kodifikaciju pravnih normi, koju su vijeća grada Kotora donosila na osnovu konkretnih potreba i zahtjeva građana, a sve to po uzorima drugih statuta gradova Dalmacije i cijelog mediteranskog prostora. Po tipu pripada južnoj redakciji statuta gradskih komuna, a naročito je blizak dubrovačkom statutu. Original se kao jedan od značajnijih dokumenata u fondovima Državnog arhiva Crne Gore čuva u Istorijskom arhivu u Kotoru.
V. S.
Izdavački poduhvat
Na pripremi za štampu rađeno je godinama. Pošto je u pitanju izuzetno zahtjevan priređivački posao, angažovani su renomirani eksperti i veliki broj prevodilaca.
-Na priređivanju su radili Miloš Milošević, Sima Ćirković i Jelena Danilović. U međuvremenu, Sima Ćirković i Jelena Danilović su preminuli, pa je posao priveden kraju prevashodno zahvaljujući angažmanu Miloša Miloševića. Sa latinskog na crnogorski tekstove su preveli radnici Istorijskog arhiva Kotor i nekoliko spoljnih saradnika - kaže direktor Istorijskog arhiva Crne Gore Stevan Radunović.
Reprint i CD
Statut grada Kotora biće štampan u dva toma. Prvi tom obuhvata reprint izdanje iz 1616. godine. Drugi tom sadrži Uvod, čiji je autor Miloš Milošević, prijevod Uvoda na engleski i italijanski jezik, prijevod Statuta sa latinskog na crnogorski, glosar sa objašnjenjima manje poznatih riječi i indeks.
- Uradili smo u CD rom koji će obuhvatiti cjelokupni sadržaj publikacije, kao i original Statuta, koji je napisan medievalnim latinskim jezikom. Tako će istraživači moći, uz publikaciju i pomoć CD roma, da pretražuju željene pojmove iz Statuta na našem i latinskom jeziku – kaže Stevan Radunović.
Četiri dijela
Statut grada Kotora ima četiri dijela sa posebnim naslovima. Prvi dio, „Statut I zakoni grada Kotora“, sadrži 44 poglavlja, od kojih posljednje nije zakon već italijanski prijevod falsifikovane povelje cara Dušana. Prvi dio završava se ovjerom kotorskog rektora i providura Mihaila Ema i nosi datum 24. avgust 1491. godine. Najstarije poglavlje prvog dijela potiče iz 1301, a najmlađe iz 1425. godine.
Drugi dio Statuta sadrži odluke kotorskih vijeća sa zakonskom snagom koje su donešene u vrijeme kada je Kotor bio pod vlašću bosanskog kralja Tvrtka I, odnosno od 1383. do 1420. godine. U trećem dijelu Statuta nalaze se dokumenta o predaji grada Kotora Veneciji, dok su u četvrtom zakoni doneseni pod mletačkom vladavinom, odnosno poslije 1420. godine. Prva odluka iz četvrtog dijela datirana je 1421. godine. Iza nje slijedi niz različitih odluka donošenih u relativno kratkim vremenskim razmacima, među kojima je posljednja donijeta 1444. godine.
Blizak dubrovačkom statutu
Statut grada Kotora, objavljen u Veneciji 1616. godine, u stvari predstavlja kodifikaciju pravnih normi, koju su vijeća grada Kotora donosila na osnovu konkretnih potreba i zahtjeva građana, a sve to po uzorima drugih statuta gradova Dalmacije i cijelog mediteranskog prostora. Po tipu pripada južnoj redakciji statuta gradskih komuna, a naročito je blizak dubrovačkom statutu. Original se kao jedan od značajnijih dokumenata u fondovima Državnog arhiva Crne Gore čuva u Istorijskom arhivu u Kotoru.
V. S.
понедељак, 17. јануар 2011.
Svetosavlje nema kulturnu vrijednost ali je politički veoma upotrebljivo
Vijesti, 13. mart 2004.
Eminentni srpski analitičar crkvenih prilika, Mirko Đorđević u Podgorici promovisao svoju novu knjigu
Svetosavlje nema kulturnu vrijednost ali je politički veoma upotrebljivo
Podgorica - Jedan od eminentnih srpskih analitičara crkvenih prilika, Mirko Đorđević boravio je proteklih dana u Podgorici radi promovisanja svoje knjige "Srpska konzervativna misao" koju je publikovao Helesinški odbor za ljudska prava u Srbiji.
Tom prilikom Đorđević je najavio i svoju sljedeću knjigu koja će se baviti fenomenom svetosavlja, ali ne na način koji bi se mogao očekivati, jer kako Đorđević objašnjava, svetosavlje najmanje veze ima sa svetim Savom.
- U ovom slučaju se s uma smeće nešto što se ne bi smjelo smetnuti - sveti Sava u XII i XIII vijeku nije bio svetosavac u današnjem smislu te riječi nego bukvalno Evropljanin svoga doba, poput brojnih njegovih savremenika na Zapadu i Istoku. Pod današnjim svetosavljem razumije se jedan vrlo uzak ideološki koncept čije je porijeklo novijeg datuma. Pod svetosavlje se danas svrstava jedan nacionalistički obrazac koji kao kulturni obrazac nema veliku vrijednost, ali je politički veoma upotrebljiv. Sličan kontekst je dat i Njegošu. Njegoš na kulturnoj ljestvici stoji visoko ne samo u kulturi slovenskih naroda već i u kulturi evropskih naroda, što je njegova autentična vrijednost. Ali, i iz Njegoševog djela izvlačene su određene formulacije i pretvarane u političke slogane ili loše kulturne obrasce. To je inače stari problem kako čitati Njegoša i uopšte, velike pisce - kazao je Đorđević za "Vijesti".
Činjenicu da se u posljednje vrijeme crkva ponovo "centralizuje", i da je epicentar crkvene vlasti i djelovanja ne “među pastvom”, nego na samom vrhu njene hijerarhijske ljestvice, Đorđević vidi kao vrlo složen proces.
- U biti crkve je da ona formalno bude centralizovana u administrativnom smislu, ali crkva ne može da počiva na principu moći. Snaga crkve nije u nasilju i centralizaciji, nego u autonomiji ljudske ličnosti. S jedne strane u hrišćanstvu imate personalizam, a s druge imate institucionalizam. Na jednoj strani se osjeća ta tendencija da crkva bude moć. Čak spojena sa državom i da se u okviru nje centralizuje. Pred crkvom i danas kao i u prošlosti stoje dva puta: klerikalizacija društva - kojim se često išlo i koji donosi velike štete društvu i crkvi, a drugi put je permanentna evangelizacija društva što je pravi put hrišćanske crkve ali se njim rjeđe ide - kazao je Đorđević naglašavajući da govori samo u svoje ime, a ne kao dio bilo kakve organizacije.
Na pitanje kako pravoslavlje kao precizan i strogo utvrđen oblik hrišćanske vjere može dozvoliti kanonizovanje Nikolaja Velimirovića, i ko je kompetentan da odredi "dubinu kajanja" potencijalnog sveca ukoliko je kajanja i bilo, Đorđević kaže:
- Kanonizacija Nikolaja Velimirovića urađena je na jedan neobičan način, mimo tradicije naše crkve. U pravoslavnoj tradiciji ne postoji zvanična kanonizacija. Niko nije svetog Savu proglašavao svecem, nego su to vrijeme i tradicija same činile. U slučaju Nikolaja bitna je činjenica da je to izvedeno bez šire i temeljnije rasprave. Niko nikome ne može zabraniti koga će da smatra svetim, ali je trebalo detaljno proučiti njegovu, blago rečeno, kontroverznu ličnost. Jedan od parametara koji se, uslovno rečeno, moraju ispuniti je da se na njegovom grobu zbivaju čuda, da mu je tijelo netruležno itd. U ovoj kanonizaciji ima političkog momenta savremenog trenutka, ali svaku kanonizaciju, osobito u pravoslavlju potvrđuje vrijeme ili je zaboravlja. U crkvi je loše žuriti jer je najmanja crkvena jedinica vremena sto godina. Najveća vrijednost u crkvi je kada se neko pokaje, što je i na skali humanih vrijednosti velika stvar i čin duhovnog herojstva, te zato oko proglašenja svetaca treba biti strpljiv. Moderna crkva će tek u budućnosti dobiti punu moć jer će počivati na slobodnom izboru. Njene vrijednosti će biti čin slobodnog čovjeka i ona neće izgubiti na značaju - zaključio je Đorđević.
недеља, 16. јануар 2011.
APEL da podstaknete i pomognete zaštititu nematerijalne kulturne baštine
Kolumne - Subota, 15. januar 2011. godine
Sekretarijatu UNESKO-a
APEL da podstaknete i pomognete zaštitu nematerijalne kulturne baštine (1.)
Nenamjenski objekat oskrnavio kulturnu baštinuCrnogorska pravoslavna crkva obratila se 15. juna 2010. godine Organizaciji ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESKO) sa prijedlogom da se ta organizacija angažuje na zaštiti vrha planine Rumije kao nematerijalnog kulturnog dobra Crne Gore.
Zahtjev je utemeljen na stavu da je vrh Rumije, kao kulturna baština svih građana Crne Gore, odnosno svih naših nacionalnosti i vjeroispovijesti, oskrnavljena u ljeto 2005. kada je na tom mjestu protivzakonito postavljen jedan nenamjenski objekat koji se i danas nalazi na tom mjestu.
Pobjeda objavljuje u nastavcima integralno tekst obraćanja Crnogorske pravoslavne crkve UNESKO-u.
Redakcija
CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA
Cetinje, Gruda b.b - Montenegro
Autor: Stevo Vučinić
Sekretarijatu UNESKO-a
Međuvladinom odboru
GENERALNE KONFERENCIJE KONVENCIJE O ZAŠTITI NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE
APEL da podstaknete i pomognete zaštitu nematerijalne kulturne baštine
Obraćamo vam se zbog namjernog i organizovanog razaranja kultnog mjesta na vrhu planine Rumije visoke 1.595 metara i poništenja obreda iznošenja krsta Svetog Vladimira na njoj koji kao cjelina sačinjavaju našu osobenu crkvenu i duhovnu baštinu naročitog značaja. Nju štiti Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine koju je na 32. sjednici u Parizu održanoj 17. oktobra 2003. godine usvojio UNESKO a naša zemlja ratifikovala. Njome je članom 1. konvencije Međuvladin odbor generalne konferencije ovlašćen da osigura međunarodnu pomoć zemljama i narodima koji se suočavaju sa namjernim i organizovanim poništavanjem nematerijalne kulturne baštine na koji se i mi pozivamo. Zato što naročite političke prilike u našoj zemlji priječe zaštitu kultnog mjesta na Rumiji i kulta Svetog Vladimira koje je razorila i poništila Srpska pravoslavna crkva. Zato što njihova zaštita ne trpi odlaganje, ovim pismenim obraćanjem koje podupiremo obrazloženjem i dokumentujemo njegovu istinitost i naročitu vrijednost za naš narod, napose, i evropsku kulturu namjerni smo da vam pobudimo pažnju i ishodujemo vašu visoku zaštitu.
Vaša visoka zaštita, pomoć i podrška nam je neophodna jer je naša zemlja tek odnedavno ponovo stekla nezavisnost. Razaranje kultnog mjesta i samog kulta Svetog Vladimira izvršila je Srpska pravoslavna crkva 18. jula 2005. godine pod pokroviteljstvom njihovog vrhovnog pontifeksa u Crnoj Gori preosvećenog Amfilohija Radovića u naročitim prilikama u kojima su se tada nalazili naša zemlja i narod. Zaštitu i pomoć uputila joj je srpska vojska tada nazivana Jugoslovenskom narodnom armijom. Ona je za tu priliku helikopterom iz grada Bara transportovala limenu crkvu koju je nasadila na tumulu, kultnom mjestu na Rumiji. Preosvećeni Amfilohije ju je potom osveštao. Nakon tog čina običaj i obred iznošenja krsta Svetog Vladimira, koji se neprekidno iznosio na ovom kultnom mjestu, prekinut je i ne vrši se već šest godina. Jer su i pravoslavni i katolici i muslimani prekinuli zajedničko hodočašće s krstom na vrhu Rumije na Trojičindan, što je i bio cilj inspiratora i organizatora postavljanja limene crkve na kultnom mjestu - tumulu. Danas su prilike u zemlji takve da se Srpska crkva poduprta od države Srbije i od njihovih nacionalista u zemlji i od vana poziva na prava da njihovi objekti treba da uživaju zaštitu kao objekti u kojima se vrši vjerska služba. Pod time podrazumijeva i odnedavno nasađenu limenu crkvu na Rumiji. A istovremeno vrši i politički pritisak u zemlji, koji još od 1989. godine destabilizuje zemlju i sprečava administraciju da se posveti ovom i sličnim problemima. Jer je Srpska pravoslavna crkva poduprta silom još 1918. godine anektirala duhovnu sferu, posjela crkve i manastire u našoj zemlji i silom preuzela kompetencije Crnogorske pravoslavne crkve i do danas ih silom drži. Zahvaljujući nesebičnoj podršci srpske države ona je u posljednjih 20 godina u Crnoj Gori osnažila u mjeri da čak sa našom državnom administracijom dijeli suverenitet. Usuđuje se i da javno prijeti građanskom miru u zemlji. Takve političke prilike su paralisale državnu administraciju koja nije u stanju da uspostavi suverenitet na cijeloj teritoriji i u punom obimu. A Srpska pravoslavna crkva koristeći se takvim prilikama i zloupotrebljavajući sopstvenu harizmu kod prostog svijeta vrši organizovani i sistematski kulturocid. Nasrće na integrisanu kulturnu baštinu, poništava kultove, tradiciju i sve naše osobene duhovne vrijednosti, reinterpretira našu povijest i enterijerno i eksterijerno interveniše na svim sakralnim objektima na način koji nije prikladan našem ambijentu i ne poštuje autentičnu estetiku.
Pozivajući se na član 22, stavovi 2 i 3, Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine molimo vas da ovaj naš zahtjev za pomoć razmatrate kao prioritetno pitanje i da u cilju odlučivanja po njemu obavite analize i konsultacije koje smatrate potrebnim. Preporučujemo vam da se posredstvom nezavisne komisije koju biste uputili da ispita naše navode ili posredstvom ambasada evropskih zemalja u Podgorici upoznate sa prilikama u zemlji i uvjerite u istinitost naših tvrdnji.
Pozivajući se na član 17, stav 3, iste konvencije molimo vas da ovaj naš apel razmatrate kao slučaj izuzetne hitnosti i u konsultacijama sa našom državom obred iznošenja Vladimirovog krsta i kultno mjesto na Rumiji kao jednu cjelinu upišete na UNESKO-vu listu nematerijalne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita.
Na temelju članova 20 i 21, navedene konvencije, od vas očekujemo da javno podstaknete, ohrabrite i pomognete našu administraciju da se odupre zlonamjernom kliru Srpske pravoslavne crkve u ovom pitanju i inicirate i podržite obnovu obreda iznošenja krsta Svetog Vladimira na tradicionalan način i obnovu kultnog mjesta na vrhu Rumije. Pa i da ih vi stavite pod vaše visoko starateljstvo, napravite studiju i uputite kao pomoć eksperte i stručnjake da ih kao cjelinu obnovimo i sačuvamo za buduća pokoljenja. Jer nam oni pružaju osjećaj osobenog crnogorskog identiteta i kontinuiteta našeg milenijumskog postojanja i opstojanja na našoj zemlji.
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-01-15&id=198944
Kolumne - Nedjelja, 16. januar 2011. godine
Sekretarijatu UNESKO-a
APEL da podstaknete i pomognete zaštititu nematerijalne kulturne baštine (2.)
CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA
Cetinje, Gruda b.b - Montenegro
Sekretarijatu UNESKO-a
Međuvladinom Odboru
GENERALNE KONFERENCIJE
KONVENCIJE O ZAŠTITI NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE
APEL da podstaknete i pomognete zaštititu nematerijalne kulturne baštine
ELABORAT
O ARHEOLOŠKOM LOKALITETU, KULTNOM I SAKRALNOM OBJEKTU, TUMULU NA RUMIJI, RAZLOZIMA I CILJEVIMA NJEGOVOG RAZARANJA, POSTAVLJANJA OBJEKTA NA NJEGOVIM TEMELJIMA I POSLJEDICAMA UKOLIKO SE TUMUL NE OBNOVI U PRVOBITNOM OBLIKU
PRETHODNO STANJE SAKRALNOG OBJEKTA NA RUMIJI
Na Rumiji, na koti 1595 metara nadmorske visine, nalazio se kultni i sakralni objekat, tumul, u osnovi oblika nepravilnog zaobljenog trougla. Osnova mu je formirana nepravilno zbog nepravilnog oblika terena na kojem je nasut. Visina mu je bila 4,30 metara a prečnik osnove mjereno po osi sjever-jug 16,50 metara.
ZAKONSKA ZAŠTITA SPOMENIKA KULTURE
Zakonom o zaštiti spomenika kulture Sl. 47/91, članom 6. predviđeno je da objekti i predmeti za koje se osnovano pretpostavlja da imaju svojstva spomenika kulture uživaju prethodnu zaštitu. Članom 9. predviđeno je da se spomenici kulture i spomenici koji uživaju prethodnu zaštitu ne smiju uništiti, oštetiti niti bez saglasnosti Republičkog odnosno Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, mijenjati njihov izgled ili namjena. Članom 23. definisano je da su arheološki spomenici djelovi zemljišta koji sadrže ostatke građevina i drugih nepokretnih objekata, grobnih i drugih nalaza, kao i pokretni predmeti iz ranijih istorijskih razdoblja, a od posebnog su kulturnog i istorijskog značaja. Članom 58. predviđeno je da radnje koje mogu prouzrokovati promjene na spomeniku kulture mogu se preduzeti samo na osnovu prethodne dozvole republičkog, odnosno Regionalnog zavoda. Članom 59. propisano je da republički, odnosno Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture može u svakom trenutku obustaviti već započete radove i spriječiti radnje koje bi mogle ugroziti spomenik kulture. A članom 63. utvrđeno je da se arheološka istraživanja mogu vršiti samo na osnovu dozvole Republičkog zavoda. Dozvola iz stava 1 ovoga člana izdaje se samo naučnim, odnosno stručnim organizacijama koje ispunjavaju uslove: sačinjen projekat o istraživanju, stručni kadar i obezbijeđena sredstva za izvođenje radova i konzervaciju iskopina.
Dakle, Rumija je nesporno arheološki lokalitet, kultno mjesto i tumul kao sakralni i kultni objekat i podleže spomeničkoj zaštiti kao objekat od izuzetnog značaja ne samo kulturnog već i političkog, zbog čega ga treba naročito štititi. U svakom slučaju on je zbog svoje starine i dio evropske i svjetske kulturne baštine.
KULTNO MJESTO NA RUMIJI
Na Rumiji, na nadmorskoj visini od 1595 metara, od davnina je kultno mjesto na kome se nalazi kultni objekat od nasutog kamenja na kome se tradicionalno, na Trojičin dan, vrši obred, neprekidno, čak, 2500 godina. Sakralni i kultni objekat je u obliku tumula ili, kako ih narod zove, gomile ili mogile. U njemu je, svojevremeno, dakle, prije nekih 2500 godina najvjerovatnije sahranjena izvjesna izuzetno harizmatska ličnost plemena Labeata koje je, u praistorijsko vrijeme, nastanjivalo priobalje Skadarskog jezera. Sahrana je obavljena na način tradicionalan za sahranjivanje pod tumulima. Dakle, na najistaknutijem mjestu vrha Rumije, najvjerovatnije, plitko je ukopan sanduk od kamenih ploča u kome je sahranjen pokojnik u zgrčenom stavu. Moguće, i da je pod tumulom pohranjen pepeo pokojnika. A potom je plato na kojem je pokojnik ukopan u kameni sanduk ili na kojemu je pohranjen pepeo nasut kamenjem tako da se oblikuje humka. Ova humka je uvećavana godinama, decenijama i vjekovima jer su plemenici koji su njegovali kult pokojnika svake godine u određeno kalendarsko vrijeme donosili kamenje i ostavljali ga na postojećoj gomili. Tako je praktikovano u staro vrijeme a praktikuje se i danas.
POVIJEST KULTA RUMIJE
Nakon što je prvih vjekova nove ere hrišćanstvo uzelo maha na ovom prostoru, crkvene institucije, s ciljem hrisitjanizacije stanovništva koje se teško odvikavalo od svoje stare narodne religije, izvršilo je takozvanu reinterpretatio cristiana. Dakle, sam kult i ritual je hristijanizovan na taj način što je okolno stanovništvo, naćerano silom hrišćanske vlasti, nastavilo da njeguje kult ali u promijenjenim uslovima na promijenjen način. Tako je kult preistorijskom pretku zamijenjen kultom svete Trojice koja je, na neki način, supstituisala i vrhovno Ilirsko božanstvo. Pa je pred povorkom koja je na dan svete Trojice vršila ritual nošen je krst i pjevale su se i narodne i crkvene pjesme. Na taj način je u dugom vremenskom periodu uspostavljana tradicija prilagođena crkvenoj doktrini. Međutim, zbog snažnog otpora naroda koji je, očito, odbijao da se okane praktikovanja praistorijske tradicije, krajem 10. ili 11. vijeka, crkvena jerahija, namjerno je uspostavila simbiozu između kultnog mjesta, krsta svetog Vladimira, i kultnog akta koji je praktikovan na tumulu na Rumiji. Dokaz tome je činjenica da je sveti Vladimir pogubljen 22 maja a njegov krst se iznosi na Rumiju umjesto na taj datum, tek, na Trojičin dan koji pada u junu mjesecu.
O SVETOM VLADIMIRU
O svetom Vladimiru u "Ljetopisu popa dukljanina" najstarijeg crnogorskog pisanog spomenika, pisanog najvjerovatnije oko 1175 godine. piše: "...Glava mu bi odsječena 22. maja....Da bi Gospod obznanio zasluge blaženog mučenika Vladimira, mnogi vjernici skrhani raznim bolestima, pošto su ušli u crkvu i molili se kod njegovog groba, ozdrave... Njegovo tijelo leži u cjelosti sačuvano i miriše kao da je namazano mnogobrojnim mirisima, a rukom drži onaj krst koji je dobio od cara" U komentaru Letopisa, dr. Slavko Mijušković navodi riječi Ivana Jastrebova o krstu:"...prastari krst je sačuvan, i nahodi se kod Đura Androvića u selu Mikulićima. Koliko se poštuje ovaj krst , može se suditi po ovome. Turci kad ga dižu zbore ovako: "Krst se diže, Bog se moli, Gospodi pomiluj!"Tako i sad pri svetkovini oni izgovaraju te reči sa pobožnošću i smirenošću. Inače, krst koji se iznosi na Rumiju je srebrom okovani isti onaj drveni krst koji je makedonski car Vladislav poslao knezu Vladimiru kao zalog da ga neće ubiti ukoliko se odazove njegovom pozivu i dođe u njegov dvor u Prespu. Međutim, kada je doputovao u carsku prijestonicu na Prespanskom jezeru Vladislav je iznevjerio obećanje i odrubio mu je glavu ali je dozvolio njegovoj ženi, kćeri makedonskog cara Samuila, da njegovo tijelo preuzme i sahrani u mjestu Krajina, podno Rumije đe je bio Vladimirov dvor. Njegove mošti su bile sahranjene u krajinskoj crkvi svete Marije i na moštima je bio položen, upravo, taj krst. U vrijeme Stefana Nemanje njegove moći su krajinski monasi spasili ispred Nemanjinog bijesa koji je bio namjerio da ih spali da bi uništio njegov kult. Pa su ih prenijeli u manastir svetog Jovana kod albanskog grada Elbasana đe se i danas nalaze. Ali je Vladimirov krst je, ipak, ostao u posjedu stanovnika Krajine. Zato njegov kult i kult njegovog krsta naročito njeguje stanovništvo koje živi s obje strane podnožja Rumije. A poštovan je kao svetac na prostoru koji zahvata pojas širok od mora pa do planinskih vijenaca Prokletija i Šare između gradova Bara i Ohrida. Mada se štuje i u Bugarskoj i sjevernoj Grčkoj.
ZAKLJUČNO RAZMATRANJE
Nesumnjivo je da su ovaj kult na Rumiji prvobitno njegovali pripadnici lokalnog plemena Labeata. Takođe, krajem 6. vijeka, nakon naseljavanja i Slovena na našim prostorima, slovensko-ilirsko stanovništvo nastavilo je da ga njeguje do 10. vijeka, moguće, u nešto izmijenjenom obliku. Ali od 10. vijeka, u ritualnom i kultnom smislu, u hristijanizovanom obliku kakvog ga mi danas znamo. Međutim nesporno je da je ovaj kult vršen na ovakav način, u tako dugom periodu, jedinstven na čitavom Balkanu i predstavlja relikt kulta čija se starost mjeri vremenom od, bar, nekih 25. vjekova. Sa etnološkog i kuturološkog stanovišta predstavlja evropski raritet i pripada evropskoj kulturnoj baštini koja se kao takva mora zaštititi u neizmijenjenom obliku. Zaštitu, prirodno, treba da uživa i kultno mjesto, vrh Rumije i kultni i sakralni objekat, tumul na Rumiji. Svaki nasrtaj na njih predstavlja svojevrsni zločin sa naročito teškim posljedicama po mir i ljubav u podrumijskom kraju. To dokazuje i izuzetno poštovanje koje uživa kod pripadnika sve tri konfesije koje su se na ovom prostoru začele od 11. do 16. vijeka. Dakle, to je još jedan dokaz da je kult, kultno mjesto i kultni objekat na Rumiji stariji od 11. vijeka, odnosno, vremena u kojem je knez Vladimir vladao crnogorskom kneževinom Dukljom.
RAZLOZI RAZARANJA TUMULA
Ovakav nasrtaj na iznimnu kultnu i kulturnu vrijednost koja čini posebnost crnogorskog prostora i Crnogoraca kao nacije podstaknut je željom velikosrpskih nacionalista da izvrše reinterpretaciju postojećeg kulta, raspire međukonfesionalne podjele u Crnoj Gori i posiju klicu mržnje među pripadnicima sviju triju konfesija koje ga visoko poštuju. Takođe i da supsitutišu crnogorske kultne i kulturne vrijednosti kao srpske. Dakle, da crnogorski prostor osvoje duhovnim a potom, prirodno, i drugim sredstvima. Njihova očita namjera je i da na ovoj svetinji, na mjestu limene, u pogodnom trenutku ozidaju moguće, čak, i sabornu crkvu. To čine sračunato i s ciljem da izazovu unutarcrnogorske sukobe koji će, sasvom sigurno, razorno djelovati, između ostalih, i na tokonfesionalno crnogorsko nacionalno biće, a čije je vezivno tkivo, baš, kult svetog Vladimira i Rumije. Zato su, između ostalog, i nasrnuli na njega.
Stevo Vučinić
Cetinje, Gruda b.b - Montenegro
Sekretarijatu UNESKO-a
Međuvladinom Odboru
GENERALNE KONFERENCIJE
KONVENCIJE O ZAŠTITI NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE
APEL da podstaknete i pomognete zaštititu nematerijalne kulturne baštine
ELABORAT
O ARHEOLOŠKOM LOKALITETU, KULTNOM I SAKRALNOM OBJEKTU, TUMULU NA RUMIJI, RAZLOZIMA I CILJEVIMA NJEGOVOG RAZARANJA, POSTAVLJANJA OBJEKTA NA NJEGOVIM TEMELJIMA I POSLJEDICAMA UKOLIKO SE TUMUL NE OBNOVI U PRVOBITNOM OBLIKU
PRETHODNO STANJE SAKRALNOG OBJEKTA NA RUMIJI
Na Rumiji, na koti 1595 metara nadmorske visine, nalazio se kultni i sakralni objekat, tumul, u osnovi oblika nepravilnog zaobljenog trougla. Osnova mu je formirana nepravilno zbog nepravilnog oblika terena na kojem je nasut. Visina mu je bila 4,30 metara a prečnik osnove mjereno po osi sjever-jug 16,50 metara.
ZAKONSKA ZAŠTITA SPOMENIKA KULTURE
Zakonom o zaštiti spomenika kulture Sl. 47/91, članom 6. predviđeno je da objekti i predmeti za koje se osnovano pretpostavlja da imaju svojstva spomenika kulture uživaju prethodnu zaštitu. Članom 9. predviđeno je da se spomenici kulture i spomenici koji uživaju prethodnu zaštitu ne smiju uništiti, oštetiti niti bez saglasnosti Republičkog odnosno Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, mijenjati njihov izgled ili namjena. Članom 23. definisano je da su arheološki spomenici djelovi zemljišta koji sadrže ostatke građevina i drugih nepokretnih objekata, grobnih i drugih nalaza, kao i pokretni predmeti iz ranijih istorijskih razdoblja, a od posebnog su kulturnog i istorijskog značaja. Članom 58. predviđeno je da radnje koje mogu prouzrokovati promjene na spomeniku kulture mogu se preduzeti samo na osnovu prethodne dozvole republičkog, odnosno Regionalnog zavoda. Članom 59. propisano je da republički, odnosno Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture može u svakom trenutku obustaviti već započete radove i spriječiti radnje koje bi mogle ugroziti spomenik kulture. A članom 63. utvrđeno je da se arheološka istraživanja mogu vršiti samo na osnovu dozvole Republičkog zavoda. Dozvola iz stava 1 ovoga člana izdaje se samo naučnim, odnosno stručnim organizacijama koje ispunjavaju uslove: sačinjen projekat o istraživanju, stručni kadar i obezbijeđena sredstva za izvođenje radova i konzervaciju iskopina.
Dakle, Rumija je nesporno arheološki lokalitet, kultno mjesto i tumul kao sakralni i kultni objekat i podleže spomeničkoj zaštiti kao objekat od izuzetnog značaja ne samo kulturnog već i političkog, zbog čega ga treba naročito štititi. U svakom slučaju on je zbog svoje starine i dio evropske i svjetske kulturne baštine.
KULTNO MJESTO NA RUMIJI
Na Rumiji, na nadmorskoj visini od 1595 metara, od davnina je kultno mjesto na kome se nalazi kultni objekat od nasutog kamenja na kome se tradicionalno, na Trojičin dan, vrši obred, neprekidno, čak, 2500 godina. Sakralni i kultni objekat je u obliku tumula ili, kako ih narod zove, gomile ili mogile. U njemu je, svojevremeno, dakle, prije nekih 2500 godina najvjerovatnije sahranjena izvjesna izuzetno harizmatska ličnost plemena Labeata koje je, u praistorijsko vrijeme, nastanjivalo priobalje Skadarskog jezera. Sahrana je obavljena na način tradicionalan za sahranjivanje pod tumulima. Dakle, na najistaknutijem mjestu vrha Rumije, najvjerovatnije, plitko je ukopan sanduk od kamenih ploča u kome je sahranjen pokojnik u zgrčenom stavu. Moguće, i da je pod tumulom pohranjen pepeo pokojnika. A potom je plato na kojem je pokojnik ukopan u kameni sanduk ili na kojemu je pohranjen pepeo nasut kamenjem tako da se oblikuje humka. Ova humka je uvećavana godinama, decenijama i vjekovima jer su plemenici koji su njegovali kult pokojnika svake godine u određeno kalendarsko vrijeme donosili kamenje i ostavljali ga na postojećoj gomili. Tako je praktikovano u staro vrijeme a praktikuje se i danas.
POVIJEST KULTA RUMIJE
Nakon što je prvih vjekova nove ere hrišćanstvo uzelo maha na ovom prostoru, crkvene institucije, s ciljem hrisitjanizacije stanovništva koje se teško odvikavalo od svoje stare narodne religije, izvršilo je takozvanu reinterpretatio cristiana. Dakle, sam kult i ritual je hristijanizovan na taj način što je okolno stanovništvo, naćerano silom hrišćanske vlasti, nastavilo da njeguje kult ali u promijenjenim uslovima na promijenjen način. Tako je kult preistorijskom pretku zamijenjen kultom svete Trojice koja je, na neki način, supstituisala i vrhovno Ilirsko božanstvo. Pa je pred povorkom koja je na dan svete Trojice vršila ritual nošen je krst i pjevale su se i narodne i crkvene pjesme. Na taj način je u dugom vremenskom periodu uspostavljana tradicija prilagođena crkvenoj doktrini. Međutim, zbog snažnog otpora naroda koji je, očito, odbijao da se okane praktikovanja praistorijske tradicije, krajem 10. ili 11. vijeka, crkvena jerahija, namjerno je uspostavila simbiozu između kultnog mjesta, krsta svetog Vladimira, i kultnog akta koji je praktikovan na tumulu na Rumiji. Dokaz tome je činjenica da je sveti Vladimir pogubljen 22 maja a njegov krst se iznosi na Rumiju umjesto na taj datum, tek, na Trojičin dan koji pada u junu mjesecu.
O SVETOM VLADIMIRU
O svetom Vladimiru u "Ljetopisu popa dukljanina" najstarijeg crnogorskog pisanog spomenika, pisanog najvjerovatnije oko 1175 godine. piše: "...Glava mu bi odsječena 22. maja....Da bi Gospod obznanio zasluge blaženog mučenika Vladimira, mnogi vjernici skrhani raznim bolestima, pošto su ušli u crkvu i molili se kod njegovog groba, ozdrave... Njegovo tijelo leži u cjelosti sačuvano i miriše kao da je namazano mnogobrojnim mirisima, a rukom drži onaj krst koji je dobio od cara" U komentaru Letopisa, dr. Slavko Mijušković navodi riječi Ivana Jastrebova o krstu:"...prastari krst je sačuvan, i nahodi se kod Đura Androvića u selu Mikulićima. Koliko se poštuje ovaj krst , može se suditi po ovome. Turci kad ga dižu zbore ovako: "Krst se diže, Bog se moli, Gospodi pomiluj!"Tako i sad pri svetkovini oni izgovaraju te reči sa pobožnošću i smirenošću. Inače, krst koji se iznosi na Rumiju je srebrom okovani isti onaj drveni krst koji je makedonski car Vladislav poslao knezu Vladimiru kao zalog da ga neće ubiti ukoliko se odazove njegovom pozivu i dođe u njegov dvor u Prespu. Međutim, kada je doputovao u carsku prijestonicu na Prespanskom jezeru Vladislav je iznevjerio obećanje i odrubio mu je glavu ali je dozvolio njegovoj ženi, kćeri makedonskog cara Samuila, da njegovo tijelo preuzme i sahrani u mjestu Krajina, podno Rumije đe je bio Vladimirov dvor. Njegove mošti su bile sahranjene u krajinskoj crkvi svete Marije i na moštima je bio položen, upravo, taj krst. U vrijeme Stefana Nemanje njegove moći su krajinski monasi spasili ispred Nemanjinog bijesa koji je bio namjerio da ih spali da bi uništio njegov kult. Pa su ih prenijeli u manastir svetog Jovana kod albanskog grada Elbasana đe se i danas nalaze. Ali je Vladimirov krst je, ipak, ostao u posjedu stanovnika Krajine. Zato njegov kult i kult njegovog krsta naročito njeguje stanovništvo koje živi s obje strane podnožja Rumije. A poštovan je kao svetac na prostoru koji zahvata pojas širok od mora pa do planinskih vijenaca Prokletija i Šare između gradova Bara i Ohrida. Mada se štuje i u Bugarskoj i sjevernoj Grčkoj.
ZAKLJUČNO RAZMATRANJE
Nesumnjivo je da su ovaj kult na Rumiji prvobitno njegovali pripadnici lokalnog plemena Labeata. Takođe, krajem 6. vijeka, nakon naseljavanja i Slovena na našim prostorima, slovensko-ilirsko stanovništvo nastavilo je da ga njeguje do 10. vijeka, moguće, u nešto izmijenjenom obliku. Ali od 10. vijeka, u ritualnom i kultnom smislu, u hristijanizovanom obliku kakvog ga mi danas znamo. Međutim nesporno je da je ovaj kult vršen na ovakav način, u tako dugom periodu, jedinstven na čitavom Balkanu i predstavlja relikt kulta čija se starost mjeri vremenom od, bar, nekih 25. vjekova. Sa etnološkog i kuturološkog stanovišta predstavlja evropski raritet i pripada evropskoj kulturnoj baštini koja se kao takva mora zaštititi u neizmijenjenom obliku. Zaštitu, prirodno, treba da uživa i kultno mjesto, vrh Rumije i kultni i sakralni objekat, tumul na Rumiji. Svaki nasrtaj na njih predstavlja svojevrsni zločin sa naročito teškim posljedicama po mir i ljubav u podrumijskom kraju. To dokazuje i izuzetno poštovanje koje uživa kod pripadnika sve tri konfesije koje su se na ovom prostoru začele od 11. do 16. vijeka. Dakle, to je još jedan dokaz da je kult, kultno mjesto i kultni objekat na Rumiji stariji od 11. vijeka, odnosno, vremena u kojem je knez Vladimir vladao crnogorskom kneževinom Dukljom.
RAZLOZI RAZARANJA TUMULA
Ovakav nasrtaj na iznimnu kultnu i kulturnu vrijednost koja čini posebnost crnogorskog prostora i Crnogoraca kao nacije podstaknut je željom velikosrpskih nacionalista da izvrše reinterpretaciju postojećeg kulta, raspire međukonfesionalne podjele u Crnoj Gori i posiju klicu mržnje među pripadnicima sviju triju konfesija koje ga visoko poštuju. Takođe i da supsitutišu crnogorske kultne i kulturne vrijednosti kao srpske. Dakle, da crnogorski prostor osvoje duhovnim a potom, prirodno, i drugim sredstvima. Njihova očita namjera je i da na ovoj svetinji, na mjestu limene, u pogodnom trenutku ozidaju moguće, čak, i sabornu crkvu. To čine sračunato i s ciljem da izazovu unutarcrnogorske sukobe koji će, sasvom sigurno, razorno djelovati, između ostalih, i na tokonfesionalno crnogorsko nacionalno biće, a čije je vezivno tkivo, baš, kult svetog Vladimira i Rumije. Zato su, između ostalog, i nasrnuli na njega.
Stevo Vučinić
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-01-16&id=198997
петак, 14. јануар 2011.
Počinje bitka za nacionalne procente
Vijesti, 14. januar 2011.
POLITIČKE PARTIJE ĆE OD FEBRUARA VODITI KAMPANJU DA UTIČU NA REZULTATE POPISA STANOVNIŠTVA
Počinje bitka za nacionalne procente
Vladajuća koalicija i opozicija će u februaru početi s javnom, ali i terenskom kampanjom za popis stanovništva kako bi uticale na konačne rezultate izjašnjavanja građana. Iako političari u javnim nastupima ističu da je popis statističko pitanje, više istaknutih funkcionera vladajućih i opozicionih partija „Vijestima“ je potvrdilo da će za terensku kampanju uoči popisa biti pripravne čitave stranačke infrastrukture.
Prema tvrdnjama sagovornika „Vijesti“, vlast će pokušati da poveća procenat građana koji se izjašnjavaju kao Crnogorci i govore crnogorskim jezikom, dok će se opozicija uglavnom truditi da zadrži sadašnji procenat Srba u Crnoj Gori.
„Vlast je svjesna da će se teško pred međunarodnom zajednicom opravdati eventualno drastično smanjenje broja Srba, ali će zato smanjiti broj onih koji su na prošlom popisu izjavili da govore srpskim jezikom. Po ugledu na predizborne kampanje očekujemo da će to biti najizraženije u državnoj administraciji, gdje su zbog straha od gubitka posla ljudi podložniji pritisku. Nama je cilj da Srbi ostanu na istom procentu, jer smo svjesni da će biti i onih koji će preko noći promijeniti naciju ako im se da dobra ponuda“, kazao je „Vijestima“ jedan od uticajnih opozicionih političara.
Iako je zakazan za 1. april, popis stanovništva je već bio tema na sjednicama većine stranačkih rukovodstava. U vladajućoj koaliciji, nakon prazničnih odmora, na najvišem nivou su počele konsultacije o sprovođenju popisa, dok se u SNP-u o popisu razgovaralo na posljednjoj sjednici Glavnog odbora.
Ta stranka za sada još nema jasnu strategiju o učešću u kampanji za popis, ali je sigurno da terensku kampanju neće sprovoditi sa ostalim opozicionim partijama. Nova srpska demokratija podići će stranačku infrastrukturu početkom februara, a intenzitet kampanje zavisiće od angažmana vlasti. Jedina opoziciona partija koja neće biti uključena u kampanju je PzP.
Budimir Aleksić iz Nove tvrdi da će ta stranka na svoje glasače uticati da se slobodno izjašnjavaju kao Srbi. On ističe da će kampanja biti javna, i da neće biti rada na terenu.
“Pratićemo hoće li vlast vršiti brutalnu kampanju u pravcu asimilacije i reagovati kod domaćih i međunarodnih institucija”, tvrdi Aleksić.
Prema tvrdnjama sagovornika „Vijesti“, partijski operativci obilaziti članove i simpatizere sugerišući im kako da se izjasne kada im popisivač dođe u kuću.
Portparol DPS-a Rajko Kovačević tvrdi da neće biti pritisaka na građane da se izjašnjavaju mimo svoje volje. Komentarišući najave opozicionih partija da će pozivati svoje glasače da se slobodno izjašnjavaju o svojoj nacionalnoj pripadnosti i jeziku kojim govore, Kovačević je upozorio da se time utiče na slobodnu volju građana.
“DPS ni u prethodnom popisu nije vršila političke kampanje povodom toga. Naprotiv, upravo oni koji sada upozoravaju na navodne pritiske na građane bili su veoma organizovani da utiču na građane”, upozorio je Kovačević.
Da vlast i opozicija imaju bogato iskustvo u političkoj zloupotrebi popisa, potvrdilo se 2003. godine, kada su obje strane bile poprilično upletene u friziranje konačnih rezultata. U atmosferi podignutih tenzija, predstavnici DPS-a i SNP-a tada su uspjeli da se dogovore o sastavu popisnih komisija i u čitavu priču uključe kancelariju OEBS-a koja je obećala nadgledanje popisa. Ipak, to ih nije spriječilo da, zbog otvorenih najava kraja državne zajednice SCG, podignu stranačke infrastrukture i direktno utiču na nacionalno prebrojavanje. Nakon kampanje tokom koje su aktivisti obilazili glasače, a pojedini popisivači sugerisali domaćinima kako da se izjasne, u Crnoj Gori je izbrojano 43 odsto Crnogoraca i 32 odsto Srba.
Opozicija ulazi u bitku jer se najviše bori za glasove Srba
U političkoj javnosti nije tajna da su rezultati popisa od velikog značaja za dalje partijsko pozicioniranje. Prema toj „izbornoj računici“ najveća borba vodiće se među opozicionim strankama koje pretenduju na glasove Srba. S obzirom na to da izborni rezultati pokazuju da Srbi u Crnoj Gori najviše glasaju za opoziciju, borbom za očuvanje postojećeg broja građana koji se izjašnjavaju kao Srbi, opozicione partije zapravo će se boriti za čuvanje svog biračkog tijela.
U političkom nadmudrivanju stranke će pokušati da se nametnu kao ekskluzivni zaštitnici svog naroda pa se, prema tvrdnjama sagovornika „Vijesti“, ne očekuje zajednička kampanja opozicionara.
Tako se očekuje da manje stranke poput DSS-a i NS-a, agresivnijom kampanjom pokušaju da podignu svoj politički rejting, dok će se Nova truditi da zadrži svoje biračko tijelo. Da ni SNP neće ostati uzdržana prema provjerenim glasačima, može se zaključiti prema izjavama najviših funkcionera koji sve otvorenije zagovaraju zaštitu srpskog jezika i upozoravaju na navodnu asimilaciju Srba.
„ Ukoliko popis pokaže nagli pad Srba nije isključeno da neke partije kasnije preispitaju svoje programske orijentacije“, upozorio je jedan od opozicionih funkcionera.
Pratićemo i obuku popisivača
Vuksan Simonović iz SNP-a upozorava da ta stranka neće dozvoliti manipulacije, pojašnjavajući da će SNP, prema ranijem dogovoru opozicije sa tadašnjim ministrom finansija Igorom Lukšićem učestvovati u opštinskim popisnim komisijama.
Prema tom dogovoru na čelu popisnih komisija biće predsjednici opština, dok će među sedam članova dvojica biti iz opozicije. Predstavnici opštinskih komisija učestvovaće u odabiru popisivača, kojih će biti oko 3.000. Povodom toga juče su u MONSTAT-u bili Simonović i Miodrag Živković iz SNP-a i Novo Vujošević iz Nove.
„SNP će u mjeri kojom neće politizovati popis dati svoj maksimalni doprinos da se građanima pruži mogućnost da slobodno bez prisila daju podatke. Naši predstavnici u opštinskim komisijama, između ostalog, pratiće obuku popisivača, davanje uputstava i preliminarno objavljivanje rezultata popisa. Sve te radnje moraju biti transparentne i mi ćemo na tome maksimalno insistirati“, ističe Simonović.
Na udaru će biti i Muslimani
Osim Srba pod posebnim pritiskom na popisu u aprilu bi se mogli naći Muslimani. Ističući da, zbog međunarodne javnosti, vlast neće smjeti da radikalno smanji broj Srba, sagovornici „Vijesti“ pribojavaju se da bi se Muslimani mogli naći pod najjačim udarom. Njihov broj bi, prema najavama, osim Crnogoraca mogli da smanje i Bošnjaci.
„Na prošlom popisu drastično je smanjen broj Roma, koji su se izjasnili kao Crnogorci. Na ovom izjašnjavanju to bi moglo da se desi Muslimanima. Njih će pokušati da asimiliraju uglavnom Bošnjaci, ali i Crnogorci, i ukoliko ne bude neke intervencije sa strane tu bi se mogao desiti najveći pad. Poseban problem je što predstavnici tog naroda nijesu angažovani ni u javnosti niti na terenu“, smatra jedan od sagovornika „Vijesti“.
Hoće li se Đukanović uključivati?
Dok u vladajućoj koaliciji očekuju agresivniju kampanju samo u slučaju da se u nju uključi predsjednik DPS-a Milo Đukanović, u opoziciji misle da će bivši premijer, zbog partijskih nesuglasica, povući ručnu.
„Očigledno je da potpredsjednici DPS-a Svetozar Marović i Filip Vujanović nijesu za radikalne izmjene u nacionalnom prebrojavanju, pa bi zbog toga Đukanović mogao biti obazriviji. S obzirom na to da zna ko su mu glavni rivali uoči stranačkog kongresa, ne bi bilo politički pametno da ih sada provocira i tjera u savez sa opozicijom. Tada bi imao borbu na dva fronta a to mu ne bi bilo isplativo“, tvrdi jedan od sagovornika „Vijesti“.
U opoziciji očekuju da Lukšić neće raditi na podizanju tenzija uoči popisa.
Prema tvrdnjama sagovornika „Vijesti“, vlast će pokušati da poveća procenat građana koji se izjašnjavaju kao Crnogorci i govore crnogorskim jezikom, dok će se opozicija uglavnom truditi da zadrži sadašnji procenat Srba u Crnoj Gori.
„Vlast je svjesna da će se teško pred međunarodnom zajednicom opravdati eventualno drastično smanjenje broja Srba, ali će zato smanjiti broj onih koji su na prošlom popisu izjavili da govore srpskim jezikom. Po ugledu na predizborne kampanje očekujemo da će to biti najizraženije u državnoj administraciji, gdje su zbog straha od gubitka posla ljudi podložniji pritisku. Nama je cilj da Srbi ostanu na istom procentu, jer smo svjesni da će biti i onih koji će preko noći promijeniti naciju ako im se da dobra ponuda“, kazao je „Vijestima“ jedan od uticajnih opozicionih političara.
Iako je zakazan za 1. april, popis stanovništva je već bio tema na sjednicama većine stranačkih rukovodstava. U vladajućoj koaliciji, nakon prazničnih odmora, na najvišem nivou su počele konsultacije o sprovođenju popisa, dok se u SNP-u o popisu razgovaralo na posljednjoj sjednici Glavnog odbora.
Ta stranka za sada još nema jasnu strategiju o učešću u kampanji za popis, ali je sigurno da terensku kampanju neće sprovoditi sa ostalim opozicionim partijama. Nova srpska demokratija podići će stranačku infrastrukturu početkom februara, a intenzitet kampanje zavisiće od angažmana vlasti. Jedina opoziciona partija koja neće biti uključena u kampanju je PzP.
Budimir Aleksić iz Nove tvrdi da će ta stranka na svoje glasače uticati da se slobodno izjašnjavaju kao Srbi. On ističe da će kampanja biti javna, i da neće biti rada na terenu.
“Pratićemo hoće li vlast vršiti brutalnu kampanju u pravcu asimilacije i reagovati kod domaćih i međunarodnih institucija”, tvrdi Aleksić.
Prema tvrdnjama sagovornika „Vijesti“, partijski operativci obilaziti članove i simpatizere sugerišući im kako da se izjasne kada im popisivač dođe u kuću.
Portparol DPS-a Rajko Kovačević tvrdi da neće biti pritisaka na građane da se izjašnjavaju mimo svoje volje. Komentarišući najave opozicionih partija da će pozivati svoje glasače da se slobodno izjašnjavaju o svojoj nacionalnoj pripadnosti i jeziku kojim govore, Kovačević je upozorio da se time utiče na slobodnu volju građana.
“DPS ni u prethodnom popisu nije vršila političke kampanje povodom toga. Naprotiv, upravo oni koji sada upozoravaju na navodne pritiske na građane bili su veoma organizovani da utiču na građane”, upozorio je Kovačević.
Da vlast i opozicija imaju bogato iskustvo u političkoj zloupotrebi popisa, potvrdilo se 2003. godine, kada su obje strane bile poprilično upletene u friziranje konačnih rezultata. U atmosferi podignutih tenzija, predstavnici DPS-a i SNP-a tada su uspjeli da se dogovore o sastavu popisnih komisija i u čitavu priču uključe kancelariju OEBS-a koja je obećala nadgledanje popisa. Ipak, to ih nije spriječilo da, zbog otvorenih najava kraja državne zajednice SCG, podignu stranačke infrastrukture i direktno utiču na nacionalno prebrojavanje. Nakon kampanje tokom koje su aktivisti obilazili glasače, a pojedini popisivači sugerisali domaćinima kako da se izjasne, u Crnoj Gori je izbrojano 43 odsto Crnogoraca i 32 odsto Srba.
Opozicija ulazi u bitku jer se najviše bori za glasove Srba
U političkoj javnosti nije tajna da su rezultati popisa od velikog značaja za dalje partijsko pozicioniranje. Prema toj „izbornoj računici“ najveća borba vodiće se među opozicionim strankama koje pretenduju na glasove Srba. S obzirom na to da izborni rezultati pokazuju da Srbi u Crnoj Gori najviše glasaju za opoziciju, borbom za očuvanje postojećeg broja građana koji se izjašnjavaju kao Srbi, opozicione partije zapravo će se boriti za čuvanje svog biračkog tijela.
U političkom nadmudrivanju stranke će pokušati da se nametnu kao ekskluzivni zaštitnici svog naroda pa se, prema tvrdnjama sagovornika „Vijesti“, ne očekuje zajednička kampanja opozicionara.
Tako se očekuje da manje stranke poput DSS-a i NS-a, agresivnijom kampanjom pokušaju da podignu svoj politički rejting, dok će se Nova truditi da zadrži svoje biračko tijelo. Da ni SNP neće ostati uzdržana prema provjerenim glasačima, može se zaključiti prema izjavama najviših funkcionera koji sve otvorenije zagovaraju zaštitu srpskog jezika i upozoravaju na navodnu asimilaciju Srba.
„ Ukoliko popis pokaže nagli pad Srba nije isključeno da neke partije kasnije preispitaju svoje programske orijentacije“, upozorio je jedan od opozicionih funkcionera.
Pratićemo i obuku popisivača
Vuksan Simonović iz SNP-a upozorava da ta stranka neće dozvoliti manipulacije, pojašnjavajući da će SNP, prema ranijem dogovoru opozicije sa tadašnjim ministrom finansija Igorom Lukšićem učestvovati u opštinskim popisnim komisijama.
Prema tom dogovoru na čelu popisnih komisija biće predsjednici opština, dok će među sedam članova dvojica biti iz opozicije. Predstavnici opštinskih komisija učestvovaće u odabiru popisivača, kojih će biti oko 3.000. Povodom toga juče su u MONSTAT-u bili Simonović i Miodrag Živković iz SNP-a i Novo Vujošević iz Nove.
„SNP će u mjeri kojom neće politizovati popis dati svoj maksimalni doprinos da se građanima pruži mogućnost da slobodno bez prisila daju podatke. Naši predstavnici u opštinskim komisijama, između ostalog, pratiće obuku popisivača, davanje uputstava i preliminarno objavljivanje rezultata popisa. Sve te radnje moraju biti transparentne i mi ćemo na tome maksimalno insistirati“, ističe Simonović.
Na udaru će biti i Muslimani
Osim Srba pod posebnim pritiskom na popisu u aprilu bi se mogli naći Muslimani. Ističući da, zbog međunarodne javnosti, vlast neće smjeti da radikalno smanji broj Srba, sagovornici „Vijesti“ pribojavaju se da bi se Muslimani mogli naći pod najjačim udarom. Njihov broj bi, prema najavama, osim Crnogoraca mogli da smanje i Bošnjaci.
„Na prošlom popisu drastično je smanjen broj Roma, koji su se izjasnili kao Crnogorci. Na ovom izjašnjavanju to bi moglo da se desi Muslimanima. Njih će pokušati da asimiliraju uglavnom Bošnjaci, ali i Crnogorci, i ukoliko ne bude neke intervencije sa strane tu bi se mogao desiti najveći pad. Poseban problem je što predstavnici tog naroda nijesu angažovani ni u javnosti niti na terenu“, smatra jedan od sagovornika „Vijesti“.
Hoće li se Đukanović uključivati?
Dok u vladajućoj koaliciji očekuju agresivniju kampanju samo u slučaju da se u nju uključi predsjednik DPS-a Milo Đukanović, u opoziciji misle da će bivši premijer, zbog partijskih nesuglasica, povući ručnu.
„Očigledno je da potpredsjednici DPS-a Svetozar Marović i Filip Vujanović nijesu za radikalne izmjene u nacionalnom prebrojavanju, pa bi zbog toga Đukanović mogao biti obazriviji. S obzirom na to da zna ko su mu glavni rivali uoči stranačkog kongresa, ne bi bilo politički pametno da ih sada provocira i tjera u savez sa opozicijom. Tada bi imao borbu na dva fronta a to mu ne bi bilo isplativo“, tvrdi jedan od sagovornika „Vijesti“.
U opoziciji očekuju da Lukšić neće raditi na podizanju tenzija uoči popisa.
Samir KAJOŠEVIĆ
Пријавите се на:
Постови (Atom)