Kolumne - Subota, 15. januar 2011. godine
Sekretarijatu UNESKO-a
APEL da podstaknete i pomognete zaštitu nematerijalne kulturne baštine (1.)
Nenamjenski objekat oskrnavio kulturnu baštinuCrnogorska pravoslavna crkva obratila se 15. juna 2010. godine Organizaciji ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESKO) sa prijedlogom da se ta organizacija angažuje na zaštiti vrha planine Rumije kao nematerijalnog kulturnog dobra Crne Gore.
Zahtjev je utemeljen na stavu da je vrh Rumije, kao kulturna baština svih građana Crne Gore, odnosno svih naših nacionalnosti i vjeroispovijesti, oskrnavljena u ljeto 2005. kada je na tom mjestu protivzakonito postavljen jedan nenamjenski objekat koji se i danas nalazi na tom mjestu.
Pobjeda objavljuje u nastavcima integralno tekst obraćanja Crnogorske pravoslavne crkve UNESKO-u.
Redakcija
CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA
Cetinje, Gruda b.b - Montenegro
Autor: Stevo Vučinić
Sekretarijatu UNESKO-a
Međuvladinom odboru
GENERALNE KONFERENCIJE KONVENCIJE O ZAŠTITI NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE
APEL da podstaknete i pomognete zaštitu nematerijalne kulturne baštine
Obraćamo vam se zbog namjernog i organizovanog razaranja kultnog mjesta na vrhu planine Rumije visoke 1.595 metara i poništenja obreda iznošenja krsta Svetog Vladimira na njoj koji kao cjelina sačinjavaju našu osobenu crkvenu i duhovnu baštinu naročitog značaja. Nju štiti Konvencija o zaštiti nematerijalne kulturne baštine koju je na 32. sjednici u Parizu održanoj 17. oktobra 2003. godine usvojio UNESKO a naša zemlja ratifikovala. Njome je članom 1. konvencije Međuvladin odbor generalne konferencije ovlašćen da osigura međunarodnu pomoć zemljama i narodima koji se suočavaju sa namjernim i organizovanim poništavanjem nematerijalne kulturne baštine na koji se i mi pozivamo. Zato što naročite političke prilike u našoj zemlji priječe zaštitu kultnog mjesta na Rumiji i kulta Svetog Vladimira koje je razorila i poništila Srpska pravoslavna crkva. Zato što njihova zaštita ne trpi odlaganje, ovim pismenim obraćanjem koje podupiremo obrazloženjem i dokumentujemo njegovu istinitost i naročitu vrijednost za naš narod, napose, i evropsku kulturu namjerni smo da vam pobudimo pažnju i ishodujemo vašu visoku zaštitu.
Vaša visoka zaštita, pomoć i podrška nam je neophodna jer je naša zemlja tek odnedavno ponovo stekla nezavisnost. Razaranje kultnog mjesta i samog kulta Svetog Vladimira izvršila je Srpska pravoslavna crkva 18. jula 2005. godine pod pokroviteljstvom njihovog vrhovnog pontifeksa u Crnoj Gori preosvećenog Amfilohija Radovića u naročitim prilikama u kojima su se tada nalazili naša zemlja i narod. Zaštitu i pomoć uputila joj je srpska vojska tada nazivana Jugoslovenskom narodnom armijom. Ona je za tu priliku helikopterom iz grada Bara transportovala limenu crkvu koju je nasadila na tumulu, kultnom mjestu na Rumiji. Preosvećeni Amfilohije ju je potom osveštao. Nakon tog čina običaj i obred iznošenja krsta Svetog Vladimira, koji se neprekidno iznosio na ovom kultnom mjestu, prekinut je i ne vrši se već šest godina. Jer su i pravoslavni i katolici i muslimani prekinuli zajedničko hodočašće s krstom na vrhu Rumije na Trojičindan, što je i bio cilj inspiratora i organizatora postavljanja limene crkve na kultnom mjestu - tumulu. Danas su prilike u zemlji takve da se Srpska crkva poduprta od države Srbije i od njihovih nacionalista u zemlji i od vana poziva na prava da njihovi objekti treba da uživaju zaštitu kao objekti u kojima se vrši vjerska služba. Pod time podrazumijeva i odnedavno nasađenu limenu crkvu na Rumiji. A istovremeno vrši i politički pritisak u zemlji, koji još od 1989. godine destabilizuje zemlju i sprečava administraciju da se posveti ovom i sličnim problemima. Jer je Srpska pravoslavna crkva poduprta silom još 1918. godine anektirala duhovnu sferu, posjela crkve i manastire u našoj zemlji i silom preuzela kompetencije Crnogorske pravoslavne crkve i do danas ih silom drži. Zahvaljujući nesebičnoj podršci srpske države ona je u posljednjih 20 godina u Crnoj Gori osnažila u mjeri da čak sa našom državnom administracijom dijeli suverenitet. Usuđuje se i da javno prijeti građanskom miru u zemlji. Takve političke prilike su paralisale državnu administraciju koja nije u stanju da uspostavi suverenitet na cijeloj teritoriji i u punom obimu. A Srpska pravoslavna crkva koristeći se takvim prilikama i zloupotrebljavajući sopstvenu harizmu kod prostog svijeta vrši organizovani i sistematski kulturocid. Nasrće na integrisanu kulturnu baštinu, poništava kultove, tradiciju i sve naše osobene duhovne vrijednosti, reinterpretira našu povijest i enterijerno i eksterijerno interveniše na svim sakralnim objektima na način koji nije prikladan našem ambijentu i ne poštuje autentičnu estetiku.
Pozivajući se na član 22, stavovi 2 i 3, Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine molimo vas da ovaj naš zahtjev za pomoć razmatrate kao prioritetno pitanje i da u cilju odlučivanja po njemu obavite analize i konsultacije koje smatrate potrebnim. Preporučujemo vam da se posredstvom nezavisne komisije koju biste uputili da ispita naše navode ili posredstvom ambasada evropskih zemalja u Podgorici upoznate sa prilikama u zemlji i uvjerite u istinitost naših tvrdnji.
Pozivajući se na član 17, stav 3, iste konvencije molimo vas da ovaj naš apel razmatrate kao slučaj izuzetne hitnosti i u konsultacijama sa našom državom obred iznošenja Vladimirovog krsta i kultno mjesto na Rumiji kao jednu cjelinu upišete na UNESKO-vu listu nematerijalne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita.
Na temelju članova 20 i 21, navedene konvencije, od vas očekujemo da javno podstaknete, ohrabrite i pomognete našu administraciju da se odupre zlonamjernom kliru Srpske pravoslavne crkve u ovom pitanju i inicirate i podržite obnovu obreda iznošenja krsta Svetog Vladimira na tradicionalan način i obnovu kultnog mjesta na vrhu Rumije. Pa i da ih vi stavite pod vaše visoko starateljstvo, napravite studiju i uputite kao pomoć eksperte i stručnjake da ih kao cjelinu obnovimo i sačuvamo za buduća pokoljenja. Jer nam oni pružaju osjećaj osobenog crnogorskog identiteta i kontinuiteta našeg milenijumskog postojanja i opstojanja na našoj zemlji.
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-01-15&id=198944
Kolumne - Nedjelja, 16. januar 2011. godine
Sekretarijatu UNESKO-a
APEL da podstaknete i pomognete zaštititu nematerijalne kulturne baštine (2.)
CRNOGORSKA PRAVOSLAVNA CRKVA
Cetinje, Gruda b.b - Montenegro
Sekretarijatu UNESKO-a
Međuvladinom Odboru
GENERALNE KONFERENCIJE
KONVENCIJE O ZAŠTITI NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE
APEL da podstaknete i pomognete zaštititu nematerijalne kulturne baštine
ELABORAT
O ARHEOLOŠKOM LOKALITETU, KULTNOM I SAKRALNOM OBJEKTU, TUMULU NA RUMIJI, RAZLOZIMA I CILJEVIMA NJEGOVOG RAZARANJA, POSTAVLJANJA OBJEKTA NA NJEGOVIM TEMELJIMA I POSLJEDICAMA UKOLIKO SE TUMUL NE OBNOVI U PRVOBITNOM OBLIKU
PRETHODNO STANJE SAKRALNOG OBJEKTA NA RUMIJI
Na Rumiji, na koti 1595 metara nadmorske visine, nalazio se kultni i sakralni objekat, tumul, u osnovi oblika nepravilnog zaobljenog trougla. Osnova mu je formirana nepravilno zbog nepravilnog oblika terena na kojem je nasut. Visina mu je bila 4,30 metara a prečnik osnove mjereno po osi sjever-jug 16,50 metara.
ZAKONSKA ZAŠTITA SPOMENIKA KULTURE
Zakonom o zaštiti spomenika kulture Sl. 47/91, članom 6. predviđeno je da objekti i predmeti za koje se osnovano pretpostavlja da imaju svojstva spomenika kulture uživaju prethodnu zaštitu. Članom 9. predviđeno je da se spomenici kulture i spomenici koji uživaju prethodnu zaštitu ne smiju uništiti, oštetiti niti bez saglasnosti Republičkog odnosno Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, mijenjati njihov izgled ili namjena. Članom 23. definisano je da su arheološki spomenici djelovi zemljišta koji sadrže ostatke građevina i drugih nepokretnih objekata, grobnih i drugih nalaza, kao i pokretni predmeti iz ranijih istorijskih razdoblja, a od posebnog su kulturnog i istorijskog značaja. Članom 58. predviđeno je da radnje koje mogu prouzrokovati promjene na spomeniku kulture mogu se preduzeti samo na osnovu prethodne dozvole republičkog, odnosno Regionalnog zavoda. Članom 59. propisano je da republički, odnosno Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture može u svakom trenutku obustaviti već započete radove i spriječiti radnje koje bi mogle ugroziti spomenik kulture. A članom 63. utvrđeno je da se arheološka istraživanja mogu vršiti samo na osnovu dozvole Republičkog zavoda. Dozvola iz stava 1 ovoga člana izdaje se samo naučnim, odnosno stručnim organizacijama koje ispunjavaju uslove: sačinjen projekat o istraživanju, stručni kadar i obezbijeđena sredstva za izvođenje radova i konzervaciju iskopina.
Dakle, Rumija je nesporno arheološki lokalitet, kultno mjesto i tumul kao sakralni i kultni objekat i podleže spomeničkoj zaštiti kao objekat od izuzetnog značaja ne samo kulturnog već i političkog, zbog čega ga treba naročito štititi. U svakom slučaju on je zbog svoje starine i dio evropske i svjetske kulturne baštine.
KULTNO MJESTO NA RUMIJI
Na Rumiji, na nadmorskoj visini od 1595 metara, od davnina je kultno mjesto na kome se nalazi kultni objekat od nasutog kamenja na kome se tradicionalno, na Trojičin dan, vrši obred, neprekidno, čak, 2500 godina. Sakralni i kultni objekat je u obliku tumula ili, kako ih narod zove, gomile ili mogile. U njemu je, svojevremeno, dakle, prije nekih 2500 godina najvjerovatnije sahranjena izvjesna izuzetno harizmatska ličnost plemena Labeata koje je, u praistorijsko vrijeme, nastanjivalo priobalje Skadarskog jezera. Sahrana je obavljena na način tradicionalan za sahranjivanje pod tumulima. Dakle, na najistaknutijem mjestu vrha Rumije, najvjerovatnije, plitko je ukopan sanduk od kamenih ploča u kome je sahranjen pokojnik u zgrčenom stavu. Moguće, i da je pod tumulom pohranjen pepeo pokojnika. A potom je plato na kojem je pokojnik ukopan u kameni sanduk ili na kojemu je pohranjen pepeo nasut kamenjem tako da se oblikuje humka. Ova humka je uvećavana godinama, decenijama i vjekovima jer su plemenici koji su njegovali kult pokojnika svake godine u određeno kalendarsko vrijeme donosili kamenje i ostavljali ga na postojećoj gomili. Tako je praktikovano u staro vrijeme a praktikuje se i danas.
POVIJEST KULTA RUMIJE
Nakon što je prvih vjekova nove ere hrišćanstvo uzelo maha na ovom prostoru, crkvene institucije, s ciljem hrisitjanizacije stanovništva koje se teško odvikavalo od svoje stare narodne religije, izvršilo je takozvanu reinterpretatio cristiana. Dakle, sam kult i ritual je hristijanizovan na taj način što je okolno stanovništvo, naćerano silom hrišćanske vlasti, nastavilo da njeguje kult ali u promijenjenim uslovima na promijenjen način. Tako je kult preistorijskom pretku zamijenjen kultom svete Trojice koja je, na neki način, supstituisala i vrhovno Ilirsko božanstvo. Pa je pred povorkom koja je na dan svete Trojice vršila ritual nošen je krst i pjevale su se i narodne i crkvene pjesme. Na taj način je u dugom vremenskom periodu uspostavljana tradicija prilagođena crkvenoj doktrini. Međutim, zbog snažnog otpora naroda koji je, očito, odbijao da se okane praktikovanja praistorijske tradicije, krajem 10. ili 11. vijeka, crkvena jerahija, namjerno je uspostavila simbiozu između kultnog mjesta, krsta svetog Vladimira, i kultnog akta koji je praktikovan na tumulu na Rumiji. Dokaz tome je činjenica da je sveti Vladimir pogubljen 22 maja a njegov krst se iznosi na Rumiju umjesto na taj datum, tek, na Trojičin dan koji pada u junu mjesecu.
O SVETOM VLADIMIRU
O svetom Vladimiru u "Ljetopisu popa dukljanina" najstarijeg crnogorskog pisanog spomenika, pisanog najvjerovatnije oko 1175 godine. piše: "...Glava mu bi odsječena 22. maja....Da bi Gospod obznanio zasluge blaženog mučenika Vladimira, mnogi vjernici skrhani raznim bolestima, pošto su ušli u crkvu i molili se kod njegovog groba, ozdrave... Njegovo tijelo leži u cjelosti sačuvano i miriše kao da je namazano mnogobrojnim mirisima, a rukom drži onaj krst koji je dobio od cara" U komentaru Letopisa, dr. Slavko Mijušković navodi riječi Ivana Jastrebova o krstu:"...prastari krst je sačuvan, i nahodi se kod Đura Androvića u selu Mikulićima. Koliko se poštuje ovaj krst , može se suditi po ovome. Turci kad ga dižu zbore ovako: "Krst se diže, Bog se moli, Gospodi pomiluj!"Tako i sad pri svetkovini oni izgovaraju te reči sa pobožnošću i smirenošću. Inače, krst koji se iznosi na Rumiju je srebrom okovani isti onaj drveni krst koji je makedonski car Vladislav poslao knezu Vladimiru kao zalog da ga neće ubiti ukoliko se odazove njegovom pozivu i dođe u njegov dvor u Prespu. Međutim, kada je doputovao u carsku prijestonicu na Prespanskom jezeru Vladislav je iznevjerio obećanje i odrubio mu je glavu ali je dozvolio njegovoj ženi, kćeri makedonskog cara Samuila, da njegovo tijelo preuzme i sahrani u mjestu Krajina, podno Rumije đe je bio Vladimirov dvor. Njegove mošti su bile sahranjene u krajinskoj crkvi svete Marije i na moštima je bio položen, upravo, taj krst. U vrijeme Stefana Nemanje njegove moći su krajinski monasi spasili ispred Nemanjinog bijesa koji je bio namjerio da ih spali da bi uništio njegov kult. Pa su ih prenijeli u manastir svetog Jovana kod albanskog grada Elbasana đe se i danas nalaze. Ali je Vladimirov krst je, ipak, ostao u posjedu stanovnika Krajine. Zato njegov kult i kult njegovog krsta naročito njeguje stanovništvo koje živi s obje strane podnožja Rumije. A poštovan je kao svetac na prostoru koji zahvata pojas širok od mora pa do planinskih vijenaca Prokletija i Šare između gradova Bara i Ohrida. Mada se štuje i u Bugarskoj i sjevernoj Grčkoj.
ZAKLJUČNO RAZMATRANJE
Nesumnjivo je da su ovaj kult na Rumiji prvobitno njegovali pripadnici lokalnog plemena Labeata. Takođe, krajem 6. vijeka, nakon naseljavanja i Slovena na našim prostorima, slovensko-ilirsko stanovništvo nastavilo je da ga njeguje do 10. vijeka, moguće, u nešto izmijenjenom obliku. Ali od 10. vijeka, u ritualnom i kultnom smislu, u hristijanizovanom obliku kakvog ga mi danas znamo. Međutim nesporno je da je ovaj kult vršen na ovakav način, u tako dugom periodu, jedinstven na čitavom Balkanu i predstavlja relikt kulta čija se starost mjeri vremenom od, bar, nekih 25. vjekova. Sa etnološkog i kuturološkog stanovišta predstavlja evropski raritet i pripada evropskoj kulturnoj baštini koja se kao takva mora zaštititi u neizmijenjenom obliku. Zaštitu, prirodno, treba da uživa i kultno mjesto, vrh Rumije i kultni i sakralni objekat, tumul na Rumiji. Svaki nasrtaj na njih predstavlja svojevrsni zločin sa naročito teškim posljedicama po mir i ljubav u podrumijskom kraju. To dokazuje i izuzetno poštovanje koje uživa kod pripadnika sve tri konfesije koje su se na ovom prostoru začele od 11. do 16. vijeka. Dakle, to je još jedan dokaz da je kult, kultno mjesto i kultni objekat na Rumiji stariji od 11. vijeka, odnosno, vremena u kojem je knez Vladimir vladao crnogorskom kneževinom Dukljom.
RAZLOZI RAZARANJA TUMULA
Ovakav nasrtaj na iznimnu kultnu i kulturnu vrijednost koja čini posebnost crnogorskog prostora i Crnogoraca kao nacije podstaknut je željom velikosrpskih nacionalista da izvrše reinterpretaciju postojećeg kulta, raspire međukonfesionalne podjele u Crnoj Gori i posiju klicu mržnje među pripadnicima sviju triju konfesija koje ga visoko poštuju. Takođe i da supsitutišu crnogorske kultne i kulturne vrijednosti kao srpske. Dakle, da crnogorski prostor osvoje duhovnim a potom, prirodno, i drugim sredstvima. Njihova očita namjera je i da na ovoj svetinji, na mjestu limene, u pogodnom trenutku ozidaju moguće, čak, i sabornu crkvu. To čine sračunato i s ciljem da izazovu unutarcrnogorske sukobe koji će, sasvom sigurno, razorno djelovati, između ostalih, i na tokonfesionalno crnogorsko nacionalno biće, a čije je vezivno tkivo, baš, kult svetog Vladimira i Rumije. Zato su, između ostalog, i nasrnuli na njega.
Stevo Vučinić
Cetinje, Gruda b.b - Montenegro
Sekretarijatu UNESKO-a
Međuvladinom Odboru
GENERALNE KONFERENCIJE
KONVENCIJE O ZAŠTITI NEMATERIJALNE KULTURNE BAŠTINE
APEL da podstaknete i pomognete zaštititu nematerijalne kulturne baštine
ELABORAT
O ARHEOLOŠKOM LOKALITETU, KULTNOM I SAKRALNOM OBJEKTU, TUMULU NA RUMIJI, RAZLOZIMA I CILJEVIMA NJEGOVOG RAZARANJA, POSTAVLJANJA OBJEKTA NA NJEGOVIM TEMELJIMA I POSLJEDICAMA UKOLIKO SE TUMUL NE OBNOVI U PRVOBITNOM OBLIKU
PRETHODNO STANJE SAKRALNOG OBJEKTA NA RUMIJI
Na Rumiji, na koti 1595 metara nadmorske visine, nalazio se kultni i sakralni objekat, tumul, u osnovi oblika nepravilnog zaobljenog trougla. Osnova mu je formirana nepravilno zbog nepravilnog oblika terena na kojem je nasut. Visina mu je bila 4,30 metara a prečnik osnove mjereno po osi sjever-jug 16,50 metara.
ZAKONSKA ZAŠTITA SPOMENIKA KULTURE
Zakonom o zaštiti spomenika kulture Sl. 47/91, članom 6. predviđeno je da objekti i predmeti za koje se osnovano pretpostavlja da imaju svojstva spomenika kulture uživaju prethodnu zaštitu. Članom 9. predviđeno je da se spomenici kulture i spomenici koji uživaju prethodnu zaštitu ne smiju uništiti, oštetiti niti bez saglasnosti Republičkog odnosno Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, mijenjati njihov izgled ili namjena. Članom 23. definisano je da su arheološki spomenici djelovi zemljišta koji sadrže ostatke građevina i drugih nepokretnih objekata, grobnih i drugih nalaza, kao i pokretni predmeti iz ranijih istorijskih razdoblja, a od posebnog su kulturnog i istorijskog značaja. Članom 58. predviđeno je da radnje koje mogu prouzrokovati promjene na spomeniku kulture mogu se preduzeti samo na osnovu prethodne dozvole republičkog, odnosno Regionalnog zavoda. Članom 59. propisano je da republički, odnosno Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture može u svakom trenutku obustaviti već započete radove i spriječiti radnje koje bi mogle ugroziti spomenik kulture. A članom 63. utvrđeno je da se arheološka istraživanja mogu vršiti samo na osnovu dozvole Republičkog zavoda. Dozvola iz stava 1 ovoga člana izdaje se samo naučnim, odnosno stručnim organizacijama koje ispunjavaju uslove: sačinjen projekat o istraživanju, stručni kadar i obezbijeđena sredstva za izvođenje radova i konzervaciju iskopina.
Dakle, Rumija je nesporno arheološki lokalitet, kultno mjesto i tumul kao sakralni i kultni objekat i podleže spomeničkoj zaštiti kao objekat od izuzetnog značaja ne samo kulturnog već i političkog, zbog čega ga treba naročito štititi. U svakom slučaju on je zbog svoje starine i dio evropske i svjetske kulturne baštine.
KULTNO MJESTO NA RUMIJI
Na Rumiji, na nadmorskoj visini od 1595 metara, od davnina je kultno mjesto na kome se nalazi kultni objekat od nasutog kamenja na kome se tradicionalno, na Trojičin dan, vrši obred, neprekidno, čak, 2500 godina. Sakralni i kultni objekat je u obliku tumula ili, kako ih narod zove, gomile ili mogile. U njemu je, svojevremeno, dakle, prije nekih 2500 godina najvjerovatnije sahranjena izvjesna izuzetno harizmatska ličnost plemena Labeata koje je, u praistorijsko vrijeme, nastanjivalo priobalje Skadarskog jezera. Sahrana je obavljena na način tradicionalan za sahranjivanje pod tumulima. Dakle, na najistaknutijem mjestu vrha Rumije, najvjerovatnije, plitko je ukopan sanduk od kamenih ploča u kome je sahranjen pokojnik u zgrčenom stavu. Moguće, i da je pod tumulom pohranjen pepeo pokojnika. A potom je plato na kojem je pokojnik ukopan u kameni sanduk ili na kojemu je pohranjen pepeo nasut kamenjem tako da se oblikuje humka. Ova humka je uvećavana godinama, decenijama i vjekovima jer su plemenici koji su njegovali kult pokojnika svake godine u određeno kalendarsko vrijeme donosili kamenje i ostavljali ga na postojećoj gomili. Tako je praktikovano u staro vrijeme a praktikuje se i danas.
POVIJEST KULTA RUMIJE
Nakon što je prvih vjekova nove ere hrišćanstvo uzelo maha na ovom prostoru, crkvene institucije, s ciljem hrisitjanizacije stanovništva koje se teško odvikavalo od svoje stare narodne religije, izvršilo je takozvanu reinterpretatio cristiana. Dakle, sam kult i ritual je hristijanizovan na taj način što je okolno stanovništvo, naćerano silom hrišćanske vlasti, nastavilo da njeguje kult ali u promijenjenim uslovima na promijenjen način. Tako je kult preistorijskom pretku zamijenjen kultom svete Trojice koja je, na neki način, supstituisala i vrhovno Ilirsko božanstvo. Pa je pred povorkom koja je na dan svete Trojice vršila ritual nošen je krst i pjevale su se i narodne i crkvene pjesme. Na taj način je u dugom vremenskom periodu uspostavljana tradicija prilagođena crkvenoj doktrini. Međutim, zbog snažnog otpora naroda koji je, očito, odbijao da se okane praktikovanja praistorijske tradicije, krajem 10. ili 11. vijeka, crkvena jerahija, namjerno je uspostavila simbiozu između kultnog mjesta, krsta svetog Vladimira, i kultnog akta koji je praktikovan na tumulu na Rumiji. Dokaz tome je činjenica da je sveti Vladimir pogubljen 22 maja a njegov krst se iznosi na Rumiju umjesto na taj datum, tek, na Trojičin dan koji pada u junu mjesecu.
O SVETOM VLADIMIRU
O svetom Vladimiru u "Ljetopisu popa dukljanina" najstarijeg crnogorskog pisanog spomenika, pisanog najvjerovatnije oko 1175 godine. piše: "...Glava mu bi odsječena 22. maja....Da bi Gospod obznanio zasluge blaženog mučenika Vladimira, mnogi vjernici skrhani raznim bolestima, pošto su ušli u crkvu i molili se kod njegovog groba, ozdrave... Njegovo tijelo leži u cjelosti sačuvano i miriše kao da je namazano mnogobrojnim mirisima, a rukom drži onaj krst koji je dobio od cara" U komentaru Letopisa, dr. Slavko Mijušković navodi riječi Ivana Jastrebova o krstu:"...prastari krst je sačuvan, i nahodi se kod Đura Androvića u selu Mikulićima. Koliko se poštuje ovaj krst , može se suditi po ovome. Turci kad ga dižu zbore ovako: "Krst se diže, Bog se moli, Gospodi pomiluj!"Tako i sad pri svetkovini oni izgovaraju te reči sa pobožnošću i smirenošću. Inače, krst koji se iznosi na Rumiju je srebrom okovani isti onaj drveni krst koji je makedonski car Vladislav poslao knezu Vladimiru kao zalog da ga neće ubiti ukoliko se odazove njegovom pozivu i dođe u njegov dvor u Prespu. Međutim, kada je doputovao u carsku prijestonicu na Prespanskom jezeru Vladislav je iznevjerio obećanje i odrubio mu je glavu ali je dozvolio njegovoj ženi, kćeri makedonskog cara Samuila, da njegovo tijelo preuzme i sahrani u mjestu Krajina, podno Rumije đe je bio Vladimirov dvor. Njegove mošti su bile sahranjene u krajinskoj crkvi svete Marije i na moštima je bio položen, upravo, taj krst. U vrijeme Stefana Nemanje njegove moći su krajinski monasi spasili ispred Nemanjinog bijesa koji je bio namjerio da ih spali da bi uništio njegov kult. Pa su ih prenijeli u manastir svetog Jovana kod albanskog grada Elbasana đe se i danas nalaze. Ali je Vladimirov krst je, ipak, ostao u posjedu stanovnika Krajine. Zato njegov kult i kult njegovog krsta naročito njeguje stanovništvo koje živi s obje strane podnožja Rumije. A poštovan je kao svetac na prostoru koji zahvata pojas širok od mora pa do planinskih vijenaca Prokletija i Šare između gradova Bara i Ohrida. Mada se štuje i u Bugarskoj i sjevernoj Grčkoj.
ZAKLJUČNO RAZMATRANJE
Nesumnjivo je da su ovaj kult na Rumiji prvobitno njegovali pripadnici lokalnog plemena Labeata. Takođe, krajem 6. vijeka, nakon naseljavanja i Slovena na našim prostorima, slovensko-ilirsko stanovništvo nastavilo je da ga njeguje do 10. vijeka, moguće, u nešto izmijenjenom obliku. Ali od 10. vijeka, u ritualnom i kultnom smislu, u hristijanizovanom obliku kakvog ga mi danas znamo. Međutim nesporno je da je ovaj kult vršen na ovakav način, u tako dugom periodu, jedinstven na čitavom Balkanu i predstavlja relikt kulta čija se starost mjeri vremenom od, bar, nekih 25. vjekova. Sa etnološkog i kuturološkog stanovišta predstavlja evropski raritet i pripada evropskoj kulturnoj baštini koja se kao takva mora zaštititi u neizmijenjenom obliku. Zaštitu, prirodno, treba da uživa i kultno mjesto, vrh Rumije i kultni i sakralni objekat, tumul na Rumiji. Svaki nasrtaj na njih predstavlja svojevrsni zločin sa naročito teškim posljedicama po mir i ljubav u podrumijskom kraju. To dokazuje i izuzetno poštovanje koje uživa kod pripadnika sve tri konfesije koje su se na ovom prostoru začele od 11. do 16. vijeka. Dakle, to je još jedan dokaz da je kult, kultno mjesto i kultni objekat na Rumiji stariji od 11. vijeka, odnosno, vremena u kojem je knez Vladimir vladao crnogorskom kneževinom Dukljom.
RAZLOZI RAZARANJA TUMULA
Ovakav nasrtaj na iznimnu kultnu i kulturnu vrijednost koja čini posebnost crnogorskog prostora i Crnogoraca kao nacije podstaknut je željom velikosrpskih nacionalista da izvrše reinterpretaciju postojećeg kulta, raspire međukonfesionalne podjele u Crnoj Gori i posiju klicu mržnje među pripadnicima sviju triju konfesija koje ga visoko poštuju. Takođe i da supsitutišu crnogorske kultne i kulturne vrijednosti kao srpske. Dakle, da crnogorski prostor osvoje duhovnim a potom, prirodno, i drugim sredstvima. Njihova očita namjera je i da na ovoj svetinji, na mjestu limene, u pogodnom trenutku ozidaju moguće, čak, i sabornu crkvu. To čine sračunato i s ciljem da izazovu unutarcrnogorske sukobe koji će, sasvom sigurno, razorno djelovati, između ostalih, i na tokonfesionalno crnogorsko nacionalno biće, a čije je vezivno tkivo, baš, kult svetog Vladimira i Rumije. Zato su, između ostalog, i nasrnuli na njega.
Stevo Vučinić
http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-01-16&id=198997
Нема коментара:
Постави коментар