"Pobjeda", rubrika, Politika - Petak, 14. januar 2011. godine
PODSJEĆANJE na 14. januar 1998. godine
Kako su rušene Podgorica i Crna Gora
Na današnji dan, prije 13 godina – 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića i njegovog koalicionog partnera prof. dr Božidara Bojovića, krenule su ka Vladi Republike Crne Gore. Te noći povrijeđena su 44 policajca i četiri civila.
Demonstracije pred Skupštinom su sazvane sa najavom da Bulatović neće predati dužnost izbornom pobjedniku Milu Đukanoviću već, kako je rekao, ,,narodu”. Na skupu su govorili Zoran Žižić i Predrag Bulatović.Pred zgradom Vlade dočekale su ih jake policijske snage. Do prvog kontakta između demonstranata i policije došlo je kada je jedan automobil projurio kroz masu, probio kordon policije i došao ispred zgrade.
Nakon toga, zgrada Vlade je zasuta kamenicama a policija je odgovorila
suzavcem. Demonstranti su se najprije razbježali, a onda opet vratili pred zgradu Skupštine.
Na rušilačke demonstracije reagovali su brojni građani osuđujući taj čin, a tadašnji ministar unutrašnjih poslova Crne Gore Filip Vujanović ih je uvjeravao da nakon dramatične noći policija garantuje punu bezbjednost. Tako je i bilo.
Sljedećeg dana na Cetinju je Milo Đukanović stupio na dužnost predsjednika Crne Gore. Na inauguraciji je pored ostalog rekao: „Bez ravnopravne države Crne Gore još manje može biti Savezne Republike Jugoslavije, a mnogi ne razumiju ili ne žele da shvate da je pitanje crnogorske državnosti i ravnopravnosti Crne Gore u jugoslovenskoj federaciji uveliko prevazišlo moći odlučivanja bilo kojeg pojedinca u Crnoj Gori ili izvan nje“.
Gdje su danas akteri
Momir Bulatović
Momir Bulatović je 18.februara u registar Ministarstva pravde Republike Crne Gore upisao novu političku organizaciju pod nazivom Socijalistička narodna partija Crne Gore. Sljedećeg mjeseca na prvom kongresu ove partije on je izabran za predsjednika. SNP je učestvovala na prijevremenim parlamentarnim izborima, ali je u jeku predizborne kampanje iznenada postao predsjednik Savezne vlade. Nakon toga dolazi do rascjepa u SNP, a Momira Bulatovića na mjestu lidera ove partije zamjenjuje takođe jedan od učesnika rušilačkih pohoda 14.januara 1998. godine, Predrag Bulatović.
Osnivanjem Narodne socijalističke stranke Momir Bulatović pokušava da se vrati na političku scenu Crne Gore, ali mu izborni rezultati nijesu opravdali očekivanja.
Zoran Žižić
Jedan od aktera pobune i rušenja 14.januara 1998. godine Zoran Žižić, takođe je doživio silaznu putanju na političkoj sceni Crne Gore. On je, istina, poslije oktobarskih previranja u Srbiji 2000. godine, u određenim političkim okolnostima, postao predsjednik Savezne vlade, ali je, slijedeći politiku Momira Bulatovića, takođe nakon toga pošao u ,,političku penziju“.
Predrag Bulatović
Kao nasljednik Momira Bulatovića na mjesto predsjednika SNP Predrag Bulatović se nakon 1998. godine zdušno zalagao za zajedničku državu Srbije i Crne Gore. Poslije referenduma 2006.godine kada su se građani Crne Gore ubjedljivom većinom izjasnili za nezavisnost, Bulatović je poveo SNP u nove parlamentarne izbore, ali ga je katastrofalan izborni rezultat prinudio da podnese ostavku i lidersko mjesto SNP prepusti Srđanu Miliću. Danas je poslanik SNP u Skupštini Crne Gore.
Dr Božidar Bojović
Dr Božidar Bojović, jedan od lidera bivše Narodne stranke, bio je najpouzdaniji partner Momiru Bulatoviću u rušilačkim demonstracijama 14. januara 1998. godine. Kasnije je suočen sa nespornim padom rejtinga ove partije i osnovao je Srpsku narodnu stranku, ali ga je i na toj poziciji, u unutarstranačkim previranjima vrlo brzo zamijenio dr Ranko Kadić. Nakon toga Bojović više nije pokazivao posebne sklonosti za bavljenje politikom.
Milo Đukanović
Samo jedan dan nakon rušilačkih demonstracija u Podgorici na Cetinju je Milo Đukanović inaugurisan za predsjednika Crne Gore, na osnovu rezultata predsjedničkih izbora. Tokom te godine, zbog sve složenije situacije na Kosovu i pritisaka iz Beograda kojima je bila izložena i Podgorica, imao vrlo intenzivnu diplomatsku aktivnost. U susretima na najvišem nivou u Londonu, Parizu, Rimu, Vašingtonu, Bonu, Beču Moskvi i Briselu, on se uglavnom protivio namjerama NATO da vojno intervenišu na Kosovu i ukazivao na potrebu demokratskih promjena u Srbiji kako bi se došlo do mirnog rješenja kosovskog pitanja. Đukanović je nakon isteka predsjedničkog mandata ponovo u više navrata na izborima osvajao premijersku poziciju, a prije isteka redovnog mandata ostavku na premijersku funkciju podnio je u decembru 2010. godine.
Filip Vujanović
Ministar unutrašnjih poslova u vrijeme rušilačkih demonstracija u januaru 1998. godine Filip Vujanović, samo šest mjeseci kasnije je na predlog predsjednika Republike Mila Đukanovića izabran za predsjednika Vlade Crne Gore. Nakon toga je dva puta biran za predsjednika države, jednom u okviru SCG, a zatim je postao i prvi predsjednik nezavisne Crne Gore. Na toj funkciji nalazi se i danas.
Piše Goran Popović
Demonstracije pred Skupštinom su sazvane sa najavom da Bulatović neće predati dužnost izbornom pobjedniku Milu Đukanoviću već, kako je rekao, ,,narodu”. Na skupu su govorili Zoran Žižić i Predrag Bulatović.Pred zgradom Vlade dočekale su ih jake policijske snage. Do prvog kontakta između demonstranata i policije došlo je kada je jedan automobil projurio kroz masu, probio kordon policije i došao ispred zgrade.
Nakon toga, zgrada Vlade je zasuta kamenicama a policija je odgovorila
suzavcem. Demonstranti su se najprije razbježali, a onda opet vratili pred zgradu Skupštine.
Na rušilačke demonstracije reagovali su brojni građani osuđujući taj čin, a tadašnji ministar unutrašnjih poslova Crne Gore Filip Vujanović ih je uvjeravao da nakon dramatične noći policija garantuje punu bezbjednost. Tako je i bilo.
Sljedećeg dana na Cetinju je Milo Đukanović stupio na dužnost predsjednika Crne Gore. Na inauguraciji je pored ostalog rekao: „Bez ravnopravne države Crne Gore još manje može biti Savezne Republike Jugoslavije, a mnogi ne razumiju ili ne žele da shvate da je pitanje crnogorske državnosti i ravnopravnosti Crne Gore u jugoslovenskoj federaciji uveliko prevazišlo moći odlučivanja bilo kojeg pojedinca u Crnoj Gori ili izvan nje“.
Gdje su danas akteri
Momir Bulatović
Momir Bulatović je 18.februara u registar Ministarstva pravde Republike Crne Gore upisao novu političku organizaciju pod nazivom Socijalistička narodna partija Crne Gore. Sljedećeg mjeseca na prvom kongresu ove partije on je izabran za predsjednika. SNP je učestvovala na prijevremenim parlamentarnim izborima, ali je u jeku predizborne kampanje iznenada postao predsjednik Savezne vlade. Nakon toga dolazi do rascjepa u SNP, a Momira Bulatovića na mjestu lidera ove partije zamjenjuje takođe jedan od učesnika rušilačkih pohoda 14.januara 1998. godine, Predrag Bulatović.
Osnivanjem Narodne socijalističke stranke Momir Bulatović pokušava da se vrati na političku scenu Crne Gore, ali mu izborni rezultati nijesu opravdali očekivanja.
Zoran Žižić
Jedan od aktera pobune i rušenja 14.januara 1998. godine Zoran Žižić, takođe je doživio silaznu putanju na političkoj sceni Crne Gore. On je, istina, poslije oktobarskih previranja u Srbiji 2000. godine, u određenim političkim okolnostima, postao predsjednik Savezne vlade, ali je, slijedeći politiku Momira Bulatovića, takođe nakon toga pošao u ,,političku penziju“.
Predrag Bulatović
Kao nasljednik Momira Bulatovića na mjesto predsjednika SNP Predrag Bulatović se nakon 1998. godine zdušno zalagao za zajedničku državu Srbije i Crne Gore. Poslije referenduma 2006.godine kada su se građani Crne Gore ubjedljivom većinom izjasnili za nezavisnost, Bulatović je poveo SNP u nove parlamentarne izbore, ali ga je katastrofalan izborni rezultat prinudio da podnese ostavku i lidersko mjesto SNP prepusti Srđanu Miliću. Danas je poslanik SNP u Skupštini Crne Gore.
Dr Božidar Bojović
Dr Božidar Bojović, jedan od lidera bivše Narodne stranke, bio je najpouzdaniji partner Momiru Bulatoviću u rušilačkim demonstracijama 14. januara 1998. godine. Kasnije je suočen sa nespornim padom rejtinga ove partije i osnovao je Srpsku narodnu stranku, ali ga je i na toj poziciji, u unutarstranačkim previranjima vrlo brzo zamijenio dr Ranko Kadić. Nakon toga Bojović više nije pokazivao posebne sklonosti za bavljenje politikom.
Milo Đukanović
Samo jedan dan nakon rušilačkih demonstracija u Podgorici na Cetinju je Milo Đukanović inaugurisan za predsjednika Crne Gore, na osnovu rezultata predsjedničkih izbora. Tokom te godine, zbog sve složenije situacije na Kosovu i pritisaka iz Beograda kojima je bila izložena i Podgorica, imao vrlo intenzivnu diplomatsku aktivnost. U susretima na najvišem nivou u Londonu, Parizu, Rimu, Vašingtonu, Bonu, Beču Moskvi i Briselu, on se uglavnom protivio namjerama NATO da vojno intervenišu na Kosovu i ukazivao na potrebu demokratskih promjena u Srbiji kako bi se došlo do mirnog rješenja kosovskog pitanja. Đukanović je nakon isteka predsjedničkog mandata ponovo u više navrata na izborima osvajao premijersku poziciju, a prije isteka redovnog mandata ostavku na premijersku funkciju podnio je u decembru 2010. godine.
Filip Vujanović
Ministar unutrašnjih poslova u vrijeme rušilačkih demonstracija u januaru 1998. godine Filip Vujanović, samo šest mjeseci kasnije je na predlog predsjednika Republike Mila Đukanovića izabran za predsjednika Vlade Crne Gore. Nakon toga je dva puta biran za predsjednika države, jednom u okviru SCG, a zatim je postao i prvi predsjednik nezavisne Crne Gore. Na toj funkciji nalazi se i danas.
Piše Goran Popović
Нема коментара:
Постави коментар