Pobjeda, Društvo - Četvrtak, 20. januar 2011. godine
Arhiva Pobjede pokazuje sliku vremena u kojem je djelovao srpski sveštenik
Srđan Kusovac: Tako je govorio Amfilohije (Radović)
PODGORICA – Stotine izjava, intervjua Amfilohija (Radovića) u dokumentaciji Pobjede slika su vremena u kojem je đelovao ovaj sveštenik i stanja kroz koje je prošla Crna Gora.
Dio izjava ukazuje da je ono što mitropolit Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori govori na početku 2011. samo repriza njegovih izjava iz 1991, 1997, 1999, 2002. Suština tih izjava je negacija, nepriznavanje, nipodaštavanje, omalovažavanje i minimiziranje crnogorskog naroda i države Crne Gore sa svim njenim institucijama i stavljanje sebe iznad zakona koji važe za sve građane – pa i njega.
Džamije i „poturice“
Prekjučerašnja prijetnja paljenjem džamija ništa je prema izjavi Borbi od 28. i 29. marta 1992.
U tekstu pod naslovom „Poturice skratile pamćenje“ Amfilohije (Radović) navodi među ostalim:
„Mi govorimo o poturicama u vremenima turskog robovanja, a previđamo jednu veoma bitnu činjenicu: da su naše moderne poturice mnogo opakije i opasnije negoli poturice prošlih vijekova. ... Moderne poturice, zatrovane opakom bolešću koju je Miodrag Bulatović, s pravom, nazvao brozomora – izdale su vitalne interese ovog naroda. ... Od jednog naroda stvoreno je četiri nepostojeće nacije, koje su – što bi rekao Matija Bećković – mlađe od mene. ... I to su, po mom shvatanju, najdublje izdaje u ovom narodu, izdaje koje su dalekosežne po svojim posledicama.... Upravo blagodareći toj izdaji koja je sistematski vršena poslednjih 40 ili 50 godina mi danas doživljavamo novu izdaju: da ne znamo koji su ciljevi države kojoj pripadamo, da ne znamo za šta se borimo, da u ovom trenutku, kada se kroji sudbina Balkana i ovog naroda, prihvatamo – kao nešto normalno – granice koje zasijecaju živo tkivo ovog naroda ...“
Amfilohije i Sveti Petar
Jučerašnja izjava Amfilohija (Radovića) „ako i izgovorim neku težu riječ, onda za nju nijesam kriv ja nego Sveti Petar Cetinjski, jer sam ja smjerni i mali učenik Svetoga Petra“, slična je njegovoj izjavi datoj 22. oktobra 2002. kada je reagovao na konstataciju tadašnjeg predsjednika Mila Đukanovića da se srpski mitropolit uključio u predizbornu kampanju.
- Što se tiče njegove optužbe za remećenje izborne šutnje, ona bi bila na mjestu da je mitropolit pozivom na izbore određivao koga narod da bira. Ako je poziv na izbore kao na viteško takmičenje, na biranje po savjesti onih koji se Boga boje, a ljudi stide, koji su nosioci mira i sloge, koji mire i ne zavađuju, koji sjedinjuju a ne dijele - brisanje sa božijeg spiska Svetog Petra Cetinjskog, ne bi li onda možda i sam Sveti Petar bio izbrisan sa istog „božjeg spiska“ kao pomiritelj zavađenih i objedinitelj razjedinjene braće, naveo je tada srpski mitropolit u pisanoj izjavi.
Nezavisna Crna Gora - odvajanje od pameti
Vi ste zaista merodavni da prosudite - može li se Crna Gora od Srbije odvojiti bez velikih lomova?
- Kada se odvoje od pameti, od svoga pamćenja, od svoga istorijskog bića, od krvi vitezova pomešane u svim bojevima, od svog jezika, od svog sabornog saznanja, onda će se odvojiti jedna od druge.
Intervju, Glas javnosti - Beograd, 3. februar 2002.
Prepiska Amfilohije-Krivokapić
Optužbe koje je na račun Crne Gore i njene vlasti izrekao Amfilohije Radović krajem 2003. u pismu predsjedniku Skupštine Ranku Krivokapiću do sada nijesu u cjelini objavljene. Prepisku objavljujemo u cjelosti u dva dijela.
Ranku Krivokapiću
Poštovani predsjedniče,
Osjećamo se za svoju dužnost i obavezu, u svojstvu legitimnog Mitropolita crnogorsko-primorskog, priznatog za takvog u sveukupom pravoslavlju i hrišćanskom svijetu, da Vam, povodom Vašeg uvođenja u Skupštinu lica koje se lažno predstavlja za „crnogorskog mitropolita“, postavimo nekoliko pitanja:
Prvo, ko Vam daje pravo da na tako bezočan način gazite po dostojanstvu Mitropolije crnogorsko - primorske, kičmenom stubu duhovnosti, kulture i državnosti Crne Gore, pokušavajući da njome manipulišete, protivustavno gazeći njena elementarna prava?
Drugo, ko Vas je ovlastio da pljujete po Pravoslavnoj crkvi, da negirate njeno kanonsko ustrojstvo i vjekovni poredak priznat i poštovan u svim zemljama svijeta, gazeći istovremeno Ustav Republike Crne Gore?
Treće, ko Vas je ovlastio da obmanjujete javno mnjenje i narod, podmećući mu kukavičje jaje i skrnaveći time sveti spomen Svetog Petra Cetinjskog?
Četvrto, u ime koga i u ime čega dozvoljavate sebi da tako besprizorno ponižavate Crnu Goru i njeno dostojanstvo? Da ste poglavica nekog primitivnog afričkog plemena a ne predsjednik Skupštine jedne časne drevne zemlje i jednog istorijskog zrelog naroda, pa bi i tada takvo besudno ponašanje bile previše!
Peto, ko Vam je dao punomoćje da od Skupštine Crne Gore napravite cirkus, prvi put u njenoj istoriji?
Šesto, da li Vi mislite da se evropska demokratija, kojoj tobož stremite, sastoji u povampirenju totalitarnog boljševičko-titoističkog voluntarizma kome ste služili i u kome ste vaspitani, ali ovog puta pod novim plaštom „evropskih integracija“ - „da se Vlasi ne dosjete“?
Sedmo, da li je moguće da ste toliko kratkovidi i kratke pameti pa da ne vidite da postavljanje ploče u Skupštini na takav način u čast Zakonika Sv. Petra Cetinjskog predstavlja gaženje tog samog Zakonika? I da time praktično samo nastavljate bezakonje izvršeno sedamdesetih godina prošlog vijeka rušenjem prve i najstarije crkve Sv. Petra na Lovćenu i gaženjem posljednjeg zavještanja Petra II Petrovića Njegoša? Zar Vam nije jasno, g. Krivokapiću, da pretvarajući Skupštinu Crne Gore, koja postoji da bi štitila i promovisana prava svih građana, u prćiju svoje partije, da time samo produbljujete stare i stvarate nove diobe u narodu, sramoteći Crnu Goru pred Evropom i svijetom?
Osmo, zar je moguće g. Predsjedniče, da samo Vama nije jasno ono što je očevidno svakom zdravomislećem čovjeku u Crnoj Gori, da je ovaj Vaš čin gori, pred Bogom i pred istorijom, od „seks - trafikinga“, od koga se evo trese slavna Crna Gora, po prvi put u svojoj dugovjekovnoj istoriji?
Obraćajući se Vama mi ovim podsjećamo istovremeno pravoslavni narod Crne Gore i sve ljude dobre volje da je, očevidno, nastupilo u Crnoj Gori novo vrijeme progona duha, morala i Crkve, i to od istih bezbožnih ljudi, koji su promijenili samo dlaku ali ne i ćud; koji su ateizam i bezakonje marksističkog tipa presvukli obrazinom „ljudskih prava „ i „evropskih integracija“, a „internacionalizam“ - borbom za plemensko - partijsko „crnogorstvo“!
Podsjećamo narod da je započelo novo gonjenje Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, ovim najsramnijim aktom na Mitropoliju crnogorsko - primorsku i Crnu Goru u njenoj istoriji. Pri tome pozivamo narod na učvršćenje u vjeri i istini i na molitvu, uz sigurnost da će Crkva koja je izdržala sve progone i iskušenja u svojoj dvijehiljadegodišnjoj istoriji - pobijediti i ovo novo iskušenje.
A Vama, g. Predsjedniče, na kraju, skrećemo pažnju na onu Njegoševu: „Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom“.
I na riječi Svetog Petra Cetinjskog, iz njegove „Stege“, koga tvrdite da poštujete:
„... Ako bi se naša koji Crnogorac,... da bude izdajnik javnijem ili potajnijem načinom, takvoga svi jednoglasno predaemo vječnome prokletstvu kako Judu predatelja Gospodnja i kako zločestivago Vuka Brankovića, koji izdade Srblje na Kosovu i vječnu mrzost i prokletstvo ot naroda na sebe privleče i ot milost Božje otpade...“
U to ime primite, g. Predsjedniče, izraze našeg poštovanja.
Pravoslavni mitropolit crnogorsko - primorski
(Sjutra nastavak i odgovor Ranka Krivokapića)
Pobjeda, Društvo - Petak, 21. januar 2011. godine
,,Argumenti“ Amfilohija (Radovića) ne mijenjaju se godinama. Sadašnje ocjene da poziv na poštovanje zakona predstavlja „bezumlje“ istovjetne su sa nekadašnjim ocjenama da je Crna Gora „besudna zemlja“. Ni ocjene da njegove izjave ne predstavljaju poziv na krvoproliće nijesu nove. Isto što je govorio proteklih dana, srpski mitropolit zborio je i ranije.
On je, na konferenciji za medije održanoj u četvrtak, 21. decembra 2000, izjavio da se „u Crnoj Gori povampiruje građanski rat iz 1945. godine“ i dodao da ne isključuje mogućnost sukoba i „krvoprolića“ za pravoslavni Božić u januaru na Cetinju. Srpska agencija Beta je javila da je Amfilohije Radović „rekao da je njegova izjava o „zabrinutosti zbog najnovijih događaja na Cetinju’ pogrešno interpretirana kao ‘najava krvoprolića za Božić“. Sličnu prijetnju izrekao je i godinu ranije. U pismu upućenom 24. septembra 1999. tadašnjem predsjedniku Vlade Filipu Vujanoviću srpski mitropolit protestuje što je premijerov savjetnik Dragiša Burzan razgovarao sa mitropolitom Crnogorske pravoslavne crkve. Na kraju pisma Amfilohije Radović navodi da se tim razgovorom i tretmanom Crnogorske crkve „poziva avet krvavog verskog rata, sakralizovanjem partijsko-ideoloških i plemenskih deoba“ (Izvor agencija Beta).
Posljednji slučaj Amfilohijeve prijetnje krvoprolićem (poznat Pobjedi), prije najnovijeg, onaj je iz 31. decembra 2008. kada je u pismu dostavljenom najvišim državnim organima zaprijećeno krvoprolićem ukoliko na Cetinju na Badnje veče pristalice Crnogorske pravoslavne crkve budu ložile badnjak.
Na identičan način je srpski mitropolit „upozoravao“ svake godine pred Božić. U svakoj prilici je ovaj sveštenik navodio da nije odgovoran za posljedice sopstvenih đela. Karakteristično u tom smislu je saopštenje izdato 4. januara 2000, kada je navedena „bojazan“ da ne dođe do „opravdanog nezadovoljstva vernika i građana i kontakta na Trgu slobode sa licima koja zloupotrebljavaju Crkvu u političke svrhe“. „Upozoravamo sve one koji podržavaju, kao i odgovorne u Republici i gradu, da njihova ravnodušnost i ćutanje doprinose zabuni u javnosti, stiče se utisak da se odobrava poigravanje sa religioznim osećanjima građana. Tolerisanje ovih vandalskih i besprizornih postupaka do sada nezabeleženih u istoriji Nikšića, može doneti nesagledive posledice za koje mi nismo odgovorni“, stoji u saopštenju.
Idealna Crna Gora iz ugla srpskog mitropolita
Odgovor na pitanje šta hoće sveštenik koji sebe stavlja iznad Ustava i zakona Crne Gore dao je sam Amfilohije (Radović) decembra 1999. u polemici sa tadašnjim ministrom Draganom Kujovićem. Izjava pokazuje da su i zamisli najradikalnijih velikosrpskih političara iz Srbije blage i po Crnu Goru povoljne prema onome što joj želi srpski mitropolit u Crnoj Gori.
- Ako ministar Kujović ipak želi da povrati Mitropoliju crnogorsku u položaj koji je imala 1904. g. onda je dužan da joj bez odlaganja prizna i status državne vjere; da uvede vjeronauku u škole po tadašnjem programu; da vrati u sve škole Crne Gore Svetog Savu kao glavnu školsku slavu na mjesto koje mu je pripadalo sve dok ga marksisti crnogorski nijesu zamijenili Josifom Brozom (1947); da vrati kralja pravoslavnog ispovijedanja, saglasno Ustavu Kraljevine Crne Gore, namjesto predsjednika Republike; da sveštenstvo Mitropolije crnogorske plati iz državne kase; da ministar prosvjete bude kao pravoslavni hrišćanin i ministar crkvenih đela; da omogući da crnogorska đeca i danas uče u školama kao što su učila u ono vrijeme da „Svi ljudi, koji žive u našoj domovini jesu Srbi, koji su većinom pravoslavne vjere a ima ih nekoliko rimokatoličke i muhamedanske“ (vidi Zemljopis Knjaževine Crne Gore za III razred osnovne škole za 1895. god. str. 3). Ako je već da se vraćamo na ona dobra prošla vremena ovakav stav g. Kujovića i njegovih jednomišljenika podstiče me kao zakonitog nasljednika slavnih crnogorskih mitropolita da ozbiljno razmislim na povratak ulozi mitropolita crnogorskog koju je imao u Crnoj Gori skoro 350 godina, kao mitropolit i gospodar Crne Gore. Jer ako važi stanje u kojem je Mitropolija živjela voljom gospodara i njegovom milošću od 1904 -1918 godine, zar nema veću težinu i za Mitropoliju i za Crnu Goru njen status i uloga u toku toliko prošlih vjekova? Mitropolit bi time dobio samo ono što mu je vjekovima pripadalo a Crna Gora, nadati se, izbavila bi se od ove smutnje i raspamećenosti, zbog koje je spala na takve grane, i to jedina u Evropi, da joj svako može biti i otac i majka. Izvor Agencija Montena Fax
(Izvor agencije Beta i Tanjug)
On je, na konferenciji za medije održanoj u četvrtak, 21. decembra 2000, izjavio da se „u Crnoj Gori povampiruje građanski rat iz 1945. godine“ i dodao da ne isključuje mogućnost sukoba i „krvoprolića“ za pravoslavni Božić u januaru na Cetinju. Srpska agencija Beta je javila da je Amfilohije Radović „rekao da je njegova izjava o „zabrinutosti zbog najnovijih događaja na Cetinju’ pogrešno interpretirana kao ‘najava krvoprolića za Božić“. Sličnu prijetnju izrekao je i godinu ranije. U pismu upućenom 24. septembra 1999. tadašnjem predsjedniku Vlade Filipu Vujanoviću srpski mitropolit protestuje što je premijerov savjetnik Dragiša Burzan razgovarao sa mitropolitom Crnogorske pravoslavne crkve. Na kraju pisma Amfilohije Radović navodi da se tim razgovorom i tretmanom Crnogorske crkve „poziva avet krvavog verskog rata, sakralizovanjem partijsko-ideoloških i plemenskih deoba“ (Izvor agencija Beta).
Posljednji slučaj Amfilohijeve prijetnje krvoprolićem (poznat Pobjedi), prije najnovijeg, onaj je iz 31. decembra 2008. kada je u pismu dostavljenom najvišim državnim organima zaprijećeno krvoprolićem ukoliko na Cetinju na Badnje veče pristalice Crnogorske pravoslavne crkve budu ložile badnjak.
Na identičan način je srpski mitropolit „upozoravao“ svake godine pred Božić. U svakoj prilici je ovaj sveštenik navodio da nije odgovoran za posljedice sopstvenih đela. Karakteristično u tom smislu je saopštenje izdato 4. januara 2000, kada je navedena „bojazan“ da ne dođe do „opravdanog nezadovoljstva vernika i građana i kontakta na Trgu slobode sa licima koja zloupotrebljavaju Crkvu u političke svrhe“. „Upozoravamo sve one koji podržavaju, kao i odgovorne u Republici i gradu, da njihova ravnodušnost i ćutanje doprinose zabuni u javnosti, stiče se utisak da se odobrava poigravanje sa religioznim osećanjima građana. Tolerisanje ovih vandalskih i besprizornih postupaka do sada nezabeleženih u istoriji Nikšića, može doneti nesagledive posledice za koje mi nismo odgovorni“, stoji u saopštenju.
Idealna Crna Gora iz ugla srpskog mitropolita
Odgovor na pitanje šta hoće sveštenik koji sebe stavlja iznad Ustava i zakona Crne Gore dao je sam Amfilohije (Radović) decembra 1999. u polemici sa tadašnjim ministrom Draganom Kujovićem. Izjava pokazuje da su i zamisli najradikalnijih velikosrpskih političara iz Srbije blage i po Crnu Goru povoljne prema onome što joj želi srpski mitropolit u Crnoj Gori.
- Ako ministar Kujović ipak želi da povrati Mitropoliju crnogorsku u položaj koji je imala 1904. g. onda je dužan da joj bez odlaganja prizna i status državne vjere; da uvede vjeronauku u škole po tadašnjem programu; da vrati u sve škole Crne Gore Svetog Savu kao glavnu školsku slavu na mjesto koje mu je pripadalo sve dok ga marksisti crnogorski nijesu zamijenili Josifom Brozom (1947); da vrati kralja pravoslavnog ispovijedanja, saglasno Ustavu Kraljevine Crne Gore, namjesto predsjednika Republike; da sveštenstvo Mitropolije crnogorske plati iz državne kase; da ministar prosvjete bude kao pravoslavni hrišćanin i ministar crkvenih đela; da omogući da crnogorska đeca i danas uče u školama kao što su učila u ono vrijeme da „Svi ljudi, koji žive u našoj domovini jesu Srbi, koji su većinom pravoslavne vjere a ima ih nekoliko rimokatoličke i muhamedanske“ (vidi Zemljopis Knjaževine Crne Gore za III razred osnovne škole za 1895. god. str. 3). Ako je već da se vraćamo na ona dobra prošla vremena ovakav stav g. Kujovića i njegovih jednomišljenika podstiče me kao zakonitog nasljednika slavnih crnogorskih mitropolita da ozbiljno razmislim na povratak ulozi mitropolita crnogorskog koju je imao u Crnoj Gori skoro 350 godina, kao mitropolit i gospodar Crne Gore. Jer ako važi stanje u kojem je Mitropolija živjela voljom gospodara i njegovom milošću od 1904 -1918 godine, zar nema veću težinu i za Mitropoliju i za Crnu Goru njen status i uloga u toku toliko prošlih vjekova? Mitropolit bi time dobio samo ono što mu je vjekovima pripadalo a Crna Gora, nadati se, izbavila bi se od ove smutnje i raspamećenosti, zbog koje je spala na takve grane, i to jedina u Evropi, da joj svako može biti i otac i majka. Izvor Agencija Montena Fax
(Izvor agencije Beta i Tanjug)
Нема коментара:
Постави коментар