Jednosmjerna politička struja

24. februar 2011.  

Kako se drugačije, osim kao ignorisanje državnih interesa, može tumačiti zahtjev da se isplati čak 400 hiljada eura od Svjetske banke za idejni projekat koji je inače već finansirala crnogorska država? Kako se, osim ličnim neslaganjem sa državnom politikom, može razmjeti što je predsjednik CANU ćutao u vrijeme referenduma ali da se zato kasnije javno suprotstavio „izmjenama jezika“? Ako se obistine medijske najave, Svjetska banka će morati, brzih dana, da Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti isplati 400.000 eura - zbog krađe autorskih  prava! Toliko će, ispovijedio se u razgovoru za list Dan, akademik dr Momir Đurović, predsjednik CANU, zahtijevati da se iskešira zbog „neovlašćenog uzimanja“ idejnog projekta regulacije vodnog režima Skadarskog jezera, projekta kojeg su zajednički radili crnogorska i albanska akademija nauka. Ranije su mediji najavili da je Svjetska banka potpisala ugovor sa Vladom Crne Gore o donaciji pet miliona eura, da bi se oživotvorila ideja regulacije vodotoka Bojane i Skadarskog jezera. - U razvijenom svijetu to se smatra kršenjem autorskih prava i strogo je kažnjivo, ogorčen je dr Đurović, naglašavajući da je Akademija saznala da je njihov projekat ušao u program finansiranja Svjetske banke tek kada je Banka sklopila ugovor o donaciji sa Vladom Crne Gore. „U ranijoj prepisci sa Vladom jasno sam poručio da, ako hoće podatke, neka daju 400.000 eura“, zaključio je predsjednik CANU, tvrdeći da je do problema došlo zbog „neprofesionalnosti zastupnika Svjetske banke u Crnoj Gori“. Grupni ispred državnih interesa: Na prvi pogled srdžba predsjednika CANU djeluje uvjerljivo i osnovano: ukoliko nema prethodne saglasnosti, Svjetska banka nema pravo korišćenja ideja i projekata Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Kada se, međutim, zagrebe ispod površine javnog akademikovog ogorčenja, onda se otvaraju pitanja principijelne prirode na koja dr Đurović nije htio ili želio da odgovori. Prije svega: zbog čega predsjednik CANU za krađu ideja optužuje Svjetsku banku, a ne Vladu Crne Gore kada je očigledno riječ o zajedničkom projektu i kada je, sasvim izvjesno, da su projekat za međunarodnu donaciju predložili upravo iz - Vlade Crne Gore? Zbog čega onda dr Đurović krivicu svaljuje na Svjetsku banku a volšebno amnestira i drži u anonimnosti domaće političare koji su projekat i ponudili strancima? To je tek djelić problema. Javnim istupom predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti demonstrirao je začuđujuće shvatanje državnog i društvenog interesa. Naime, projekat CANU je finansiran upravo iz budžeta Vlade Crne Gore, sa nekih 400.000 eura u više godišnjih rata. Suština projekta je konačno obuzdavanje toka Bojane i regulisanje nivoa Skadarskog jezera. Dovoljno se prisjetiti katastrofalnih ovogodišnjih poplava pa razumjeti društveni značaj takvog projekta i shvatiti zbog čega je Vlada finansirala tako skup idejni poduhvat. Kada se stvari sagledaju iz tog ugla, zar ne bi trebalo da bude prirodna, društveno očekivana i moralno opravdana, reakcija predsjednika državne Akademije da – baš kao idejni tvorac – samoinicijaivno ponudi projekte koji su od koristi i za državu i za njene građane, umjesto da traži dodatan novac za nešto što je već jednom plaćeno? I to plaćeno iz one iste državne kase iz koje CANU svake godine dobija novac za vlastito djelovanje! Biti predsjednik CANU znači nositi i veliko breme: ponašanje prvog čovjeka državne Akademije nauka i umjetnosti istovremeno je simbolični pokazatelj vrijednosti društva u jednom vremenu. Tim prije mora da zabrine onakvo javno ogorčenje i onakav zahtjev za isplatu 400.000 eura: to nije potez visoke moralnosti – više liči na neku vrstu prinudne i dvostruke naplate vlastite pameti. Bravure o jeziku: Nije bilo prvi put da je predsjednik CANU izazvao javne polemike. Još kada je 2003. godine naslijedio na kormilu CANU dr Dragutina Vukotića, neki istaknuti crnogorski intelektualci su odmah primijetili da je prvi potez novog predsjednika bio – zamjena table na zgradi CANU. - Po izboru novog predsjednika CANU dr Momira Đurovića prvo je zamijenjena tabla na ulazu i ime Akademije ispisano je samo ćirilicom“, komentarisao je Steren Perović,  crnogorski pisac i publicista, upozoravajući da su oba pisma -  ćililica i latinica - po crnogorskom Ustavu u ravnopravnoj upotrebi. Izgleda da to nije bio tek incident, već indikator pojave. Predsjednik CANU, inače profesor na podgoričkom Elektrotehničkom fakultetu i međunarodno priznati stručnjak iz oblasti elektronike, volio je da, kao prvi čovjek CANU, besjedi o onome što i nije baš njegova specijalnost – jeziku i lingvistici. Tako je dr Đurović znao da veliča „izmišljotine Vuka Karadžića“ koji je, kako reče predsjednik CANU u govoru iz 2005. godine, „pisac naše prve gramatike, rječnika i novog pravopisa“. I ne samo to: „Karadžić je značajan jer je izmislio nova slova kako bi kompletirao ćiriličnu azbuku“,veli Đurović. Dakle: ima smisla praviti inovacije, kada je u pitanju srpski jezik i ćirilica. Problem se javlja sa crnogorskim jezikom i ćirilicom. Ne, nije stvar u imenu jezika. „Nikakav problem nije što se jezik nazvao imenom države“, priznaje dr Đurović i objašnjava u čemu je nesporazum: „Zadovoljstvo je da jezik zovete imenom svoje države, ali je problematično ako počnete jezik da mijenjate. Ništa neće Crna Gora izgubiti na identitetu ako nastavi govoriti jezikom kojim sada govori“, rekao je prvi čovjek CANU u razgovodu za list Vijesti prošle godine. Politička pozadina nauke: Makar bi predsjednik CANU  trebalo da zna: crnogorski jezik nije mijenjan nego standardizovan, upravo poštujući osnovno jezičko pravilo Vuka Stefanovića Karadžića  „piši kao što govoriš“. Nova slova, kojima se očito iščuđava akademik Đurović, oduvijek su postojala u crnogorskom govoru, samo ih sada – nakon usvajanja pravopisa – ljudi konačno mogu pisati. Samo se povećava bnroj mogućnosti pisanog izraza. O tome može da se sazna više čak iz Službenog lista koji objavljuje rješenje o usvajanju Pravopisa i Rječnika crnogorskog jezika. Nije tek slučajnost što je za predsjednika CANU Vukovo „izmišljanje novih ćiriličnih slova“ bila genijalnost, a standardizovanje već postojećih glasova u crnogorskom pravopisu naprasno postalo „mijenjanje jezika“. Pozicija akademika Đurovića objašnjiva je samo njegovom političkim kredom: čovjek prosto nije poklonik ideje o crnogorskom jeziku. Tačnije: izgleda da je ostao na pozicijama onog starog DPS-a, stranke iz vremena prije 1997. godine. Za razliku od Đukanovića i njegovih partijskih sljedbenika koji su promijenili pozicije - dr Đurović je nekako ostao zatočenik one stare, jednosmjerne političke struje. Možda je i takva njegova politička opcija jedan od razloga što nikada nije raskinut sporazum koji je, u ime Akademije, svojevremeno potpisao njegov prethodnik dr Dragutin Vukotić. Mnogi su zaboravili ali valja napomenuti: CANU se svojevremeno - zajedno sa Srpskom akademijom nauka i umjetnosti (SANU), te akademijom nauka iz Republike Srpske (!) i još nizom fakulteta iz Srbije - obavezala da naučno doprinese standardizaciji srpskog jezika. I nakon crnogorskog refernduma; poslije usvajanja Ustava kojim se crnogorski jezik uvodi kao služebni jezik, Sporazum o radu na standardizaciji srpskog jezika nije zvanično raskinut od strane CANU. Slučajnost, zaboravnost.... Ćutanje koje puno govori: Malo se toga u životu i politici dešava slučajno; ovdje je očito riječ o različitim političkim konceptima – crnogorske vlasti koja je izborila nezavisnost i predsjednika crnogorske Akademije koji silom prilika pristaje na tu novu realnost.  Dr Đurović u brojnim tekstovima naglašava potrebu da Akademija i akademici politički, odnosno savjetodavno, djeluju u svakodnevnom životu. Tako je potrebu za bavljenjem politikom objasnio vrlo eksplicitno u Pobjedi, 2003. godine. „Savjetodavnost u politici je „hazardan posao“, kaže dr Đurović ali naglašava da „ položaj koji ima Akademija, koji se ogleda u mogućnosti pristupa najnovijim znanjima, obavezuje nas da budemo involvirani u tome“.  - Javno istupanje sa svojim stavovima jedan je od suštinskih načina kako Akademija treba da ispoljava svoje osnovne vrijednosti i utičena kreiranje budućnosti, govorio je akademik Đurović. U praksi taj akademski angažman može drugačije da izgleda.  Od janura do maja 2006. godine crnogorski mediji nijesu zabilježile niti djelić „savjetodavnosti u politici“ o kojoj je, tri godine ranije, divanio predsjednik CANU dr Momir Đurović. Kako se, onda - osim ličnim neslaganjem sa državnom politikom - može razmjeti što je predsjednik CANU tako uporno ćutao pred referendum, u doba kada se lomilo crnogorsko društvo i kada je bilo pred najvećim izazovom u svojoj savremenoj istoriji? Četiri godine kasnije, predsjednik CANU postaće koordinator projekta „Crna Gora u XXI stoljeću - u eri kompetitivnosti“, kapitalnog projekta nsa kojem je 15 mjeseci radilo 145 istraživača koje ja angažovala Crnogorska akademija nauka i umjetnosti. Dobro će biti ako akademik Đurović, kao vođa projekta, nije neke svoje lične izazove i političke nedoumice unio u programski dokument. Ukoliko se čovjek zadržao na elektronici i struji, biće bolje za sve nas.   Draško ĐURANOVIĆ http://www.portalanalitika.me/drutvo/tema/20778-jednosmjerna-politika-struja-.html