Milenko Perović: CRNOGORSKI IDENTITET Simboli, jezik, nacija i kultura

Kolumne - Ponedjeljak, 31. januar 2011. godine

Etnički Crnogorci pretvoreni u „političke“ Srbe

Ne treba cijeli posao građanskog osvješćivanja zalutalih u mitologijama prepustiti samo vremenu. Sada država, da bi uopšte bila vjerodostojna, mora sebe svakim danom sve više činiti pravnom državom. Narod nema komplekse crnogorskih polu-intelektualaca koji mjerilo kako će govoriti ne traže u vlastitom povijesnom i jezičkom biću, nego u tome kako drugi narodi govore svoje jezike

Zašto se protivustavno i protivzakonito ponašanje u Crnoj Gori smatra normalnim kada je o nepoštovanju državnih simbola riječ?

Oni što ne poštuju državne simbole Crne Gore, čak i kad to oficijelno moraju, a takvi po pravilu pripadaju nacionalističkom velikosrpskom korpusu, ponašaju se u skladu sa svojom mrčenom „ideologijom“. I oni su potpuno iracionalni, posvađani s realnošću, infantilni u svom „prkosnom“ otporu i mržnji prema svojoj jedinoj državi. Đe je korijen takve neobične iracionalnosti? On je u njihovoj psihologiji prozelitskog i konvertitskog „identiteta“. Po porijeklu etnički Crnogorci mitomanskim akrobacijama pretvoreni su u „političke“ Srbe. I takva transformacija sama po sebi ne bi bila problem, jer sličnih etničko-nacionalnih transformacija prepuna je povijest svijeta. Problem je što ti etnički prozeliti ubjeđuju sebe i cijeli svijet da je povijesno-etnički proces u Crnoj Gori bio potpuno obrnut: da su, tobože, od etničkih Srba nastali „politički“ Crnogorci. Crna Gora je na referendumu rekla šta misli o njihovom „istorijskom znanju“ o sebi. Vrijeme će učiniti da mnogi od njih, bilo zbog interesa, bilo zbog objektivnih spoznaja o svom pravom identitetu prihvate i državu Crnu Goru i njezine simbole. No, ne treba cijeli posao građanskog osvješćivanja zalutalih u mitologijama prepustiti samo vremenu. Sada država, da bi uopšte bila vjerodostojna, mora sebe svakim danom sve više činiti pravnom državom. Što ona to bude više i odlučnije činila, više će se pred njezinom serioznošću povlačiti i nestajati kičeljiva iracionalnost „nepoštovalaca“ nje i njezine simbolike.
Nema ustupaka

Da li smatrate da treba zarad „mira u kući“ mijenjati nacionalne simbole (himnu, grb i zastavu)?

Nikakvih promjena himne, grba i zastave više ne smije biti! Ideja independizma pobijedila je u Crnoj Gori. Pobjeda je simbolički izražena i ovim obilježjima države. S njima se danas identifikuje veliki broj ljudi. I sve će se više identifikovati. Nema jednog jedinog razloga da se prave bilo kakvi ustupci onima koji su protiv tih obilježja. Zbog kakvog im „mira u kući“ davati ustupke? Ako im se tu ne popusti, znači li to da će oni praviti neki „nemir“ u kući? Znači li da će se odlučiti za protivustavno djelovanje? Naravno da neće: Nije vino pošto pređe bješe! Politička opozicija koja traži mijenjanje državnih simbola nema dovoljno snage da joj zahtjev bude tretiran kao politički ozbiljan. Sa svakim novim izborima njezina politička snaga je manja.

Šta treba učiniti da crnogorski jezik zaživi u praksi?

Vlada Crne Gore u protekle dvije godine, a posebno Ministarstvo prosvjete, na čelu s izuzetno agilnim i odlučnim ministrom Stijepovićem, preduzeli su istorijski važne mjere da se napokon izvrši standardizacija crnogorskoga jezika. Odmah po okončanju toga posla pristupilo se, prvi put u svekolikoj povijesti Crne Gore, provođenju strategije integralne jezičke politike. Prvi krupni korak u toj strategiji je uvođenje crnogorskog jezika, ne više na polovičan način, nego u njegovoj lingvističkoj i književno-teorijskoj punoći, u školski sistem kao onaj dio ukupnog sistema državnog i društvenog života u kome započinje i od koga presudno zavisi svaka mjera osmišljene jezičke politike. Školska jesen 2011. godine započeće u znaku crnogorskog jezika kao nastavnog predmeta, potpuno završenih nastavnih programa crnogorskog jezika za osnovne škole, gimnazije i srednje stručne škole, kao i programa crnogorskog jezika kao nematernjeg. Đaci u svim tim školama imaće i udžbenike, čitanke i radne sveske crnogorskog jezika.

Šta smatrate da je potrebno učiniti kao naredni korak u vezi sa crnogorskim jezikom?

Primjer Ministarstva prosvjete treba da slijede sva ostala ministarstva. Na temelju jednoga dobro osmišljenog zakona o jezičkoj politici, koji bi trebalo što prije donijeti, ministarstva bi mogla za relativno kratko vrijeme provesti implementaciju crnogorskoga jezika u sve bitne društvene sfere. Smatram da aktualna vlast u Crnoj Gori nema nikakvog razloga da strahuje od takvih mjera. Standardizacijom je narod u Crnoj Gori konačno kao zvanični jezik dobio jezik kojim je uvijek govorio. Narod nema komplekse crnogorskih polu- intelektualaca koji mjerilo kako će govoriti ne traže u vlastitom povijesnom i jezičkom biću, nego u tome kako drugi narodi govore svoje jezike. Narod u Crnoj Gori s radošću će prigrliti svoj jezik! Samo mu treba dati priliku!
Tragikomično uvjerenje

Da li je karikiranje crnogorskog jezika koje je u posljednje vrijeme pojačano lingvistička ili prije svega politička tema?

Karikiranje je izraz nemoći i očajanja velikosrpskih nacionalista pred političkim i lingvističkim razvojem Crne Gore i crnogorske nacije. Ako je nešto za rugu, onda je to njihovo tragikomično uvjerenje da se jednom povijesnom narodu kakav je crnogorski, koji traje cijeli milenijum, politikantskim trikovima i kombinatorikama, mamljenjima ili silom može promijeniti identitet. Činjenica jeste da se taj identitet u sudaru s modernim povijesnim vremenom u potonjih sto i pedeset godina bio opasno zaljuljao, katkad i počeo da ništi do potpunog samozaborava. Čak se prema sebi odnosio s nekakvom suicidnom omamljenošću. Međutim, kad se sve činilo definitivno izgubljenim, probudio se vitalitet crnogorskog bitisanja, snažniji i samosvjesniji nego ikad u svojoj povijesti! I pokazao je cijelom svijetu da nije za rugu! Za rugu su oni koji mu se rugaju!

Zašto se po Vama ne raščišćava tema vlasništva nad nekretninama koje koristi Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori?

Dijelom zbog uvjerenja vlasti da će vrijeme učiniti svoje i sve više pokazivati koliko je SPC neprirodno tijelo u biću crnogorskog društva. Dijelom zbog straha vlasti da otvori front s jednim opakim protivnikom koji ne bira sredstva. Ovaj strah je donekle opravdan, donekle i nije. Opravdan je, jer se, s jedne strane, SPC uspjela donekle ukorijeniti u onaj dio crnogorskog društva koji ima probleme sa svojim prozelitstvom. Ona je spremna na sve. Ne treba zaboraviti: SPC je jedina preostala jaka i ozbiljno organizovana institucija velikosrpskog pohoda na Crnu Goru! Na drugoj strani, strah vlasti od sukoba sa SPC ne može niti smije biti opravdan. Nema Crne Gore kao pravne države niti kao države uopšte ako se u njoj SPC ponaša kao država u državi. Vlast prema SPC u Crnoj Gori mora imati jasnu strategiju. Okosnicu te strategije mora činiti stav: SPC može u Crnoj Gori imati samo ono što je u nju donijela 1920. godine!

(Autor je profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i predsjednik Ekspertske komisije za standardizaciju crnogorskog jezika)

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-01-31&id=200126