Društvo - Subota, 26. februar 2011. godine
Zašto je nedavni simpozijum o crnogorskom jeziku toliko naljutio pojedine profesore
Na Studijskom programu na kojem se izučava crnogorski jezik ne koristi se crnogorski pravopis. Radi po pravopisima iz 1993. godine i iz 1960. godine. Velikosrbi svoju asimilatorsku radnju stalno izvode uz pomoć uslužnijeh Crnogoraca - kaže dr Kilibarda.
PODGORICA - Bilo je samo pitanje vremena kada će pojedini profesori Studijskog programa crnogorski jezik i književnost javno ispoljiti svoje nezadovoljstvo Pravopisom i Gramatikom crnogorskog jezika, koje se moglo naslutiti kroz sporadične medijske izjave. Nakon simpozijuma, pokrenuta je prava lavina napada na Institut crnogorskog jezika, na njegove članove, na autore Pravopisa i Gramatike.
Uslijedila je i polemika sa ministrom prosvjete i sporta Slavoljubom Stijepovićem, koji je profesorkama nikšićkog fakulteta odgovorio da je simpozijum imao za cilj da „javnosti predoči šta crnogorski službeni jezik jeste i da se stručno obrazloži da on zadovoljava potrebe svih crnogorskih građana“. U odgovoru Ministarstva se podsjeća da su na simpozijum pozvani i profesori studija crnogorskog jezika, ali da su oni odgovorili da im na „tom skupu nije mjesto“.
Svetosavski unutarizam
Na ovom studijskom programu Pravopis i standardizacija se radi po pravopisima iz 1993. godine i iz 1960. godine. Profesorica dr Zorica Radulović, koja predaje Savremeni crnogorski jezik, kaže za Pobjedu da dozvoljava studentima da rade po novom Pravopisu crnogorskog jezika ali da „oni to u većini odbijaju“.
Dešavanja na Studijskom programu za Crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti nijesu iznenađenje za profesora Filozofskog fakulteta dr Novaka Kilibardu, svojevremeno i šefa katedre Srpskog jezika i književnosti.
- Od podgoričke skupštine 1918. godine, kada je hiljadugodišnja Crna Gora ukinuta kao država, ne prestaje svetosavski unitarizam da dokazuje da se špartansko srpstvo najcjelovitije uobličilo u Crnoj Gori. Jednako klerikalci, akademici i političari od tada vode za nos široke narodne slojeve dokazima da je srpstvo od iskona sazrijevalo u Crnoj Gori. No, ne treba zbog toga srbjanske velikosrbe psovati, zato što oni tu svoju asimilatorsku radnju stalno izvode uz pomoć uslužnijeh Crnogoraca - kaže dr Kilibarda.
Udarac crnogorskom rukom
Metaforično kazano, ističe naš sagovornik, nikad Srbija nije udarila aperkat u crnogorsku vilicu srbijanskom no vazda crnogorskom uslužnom rukom.
- Nekad su se poslužili Svetozarom Tomićem, nekad Markom Dakovićem, jednom su povjerovali da će to uraditi s Novakom Kilibardom, a danas udaraju i kroše i aperkat hordom anticrnogoraca kojijem su idoli Amfilohije Radović i Matija Bećković. Poništavatelje crnogorskog imena i jezika ne nervira činjenica što šačica obrazovanijeh lica zna u čemu se sastoji velikosrpska, odnosno anticrnogorska propaganda. Njima je glavno da zavode, odnosno vode za nos, široke narodne mase, koje ne poznaju osnovne činjenice iz istorije Crne Gore - poručuje profesor Kilibarda.
Stid zbog napada
Komentarišući naše pitanje o napadu na crnogorski jezik, na njegovu negaciju, koja dolazi prije svega sa studija za srpski jezik i književnost, profesor Kilibarda kaže da je „pročitao u jučerašnjoj i današnjoj Pobjedi napad na Institut za crnogorski jezik i na dr Adnana Čirgića“, i da ga je bilo „stid od takvoga napada“.
- Prvo, tamo se neistinito kazuje da postoji na Filozofskom fakultetu Institut za jezik i književnost. Drugo, naglašava se broj doktora nauka i magistara kao dokazna činjenica da je tamo već oformljen teren za naučna postignuća. Pa zaboga, doktorati i magistrature samo su diplome, odnosno školska priznanja da je dato lice osposobljeno da se bavi naukom. A poznato je, otkad doktorati postoje, da nije datome licu trebalo potpisivati doktorsku diplomu ako to lice barem za pet godina naučnijem postignućem ne nadmaši svoj doktorat. A đe su naučna postignuća onijeh dama koje su se onako halapljivo okomile na Čirgića?
Ne pominjući mu ime čak ga nazivaju dželatom, podrazumijevajući, mogućnost da običan građanin, kome je Amfilohije idol vjerski i etički, zaključio da samo ime Adnan posvjedočava mogućnost da je to lice dželat koji se ustremio na srpstvo i unitarno svetosavlje. A mačku o rep treba obljesiti to što je taj Čirgić, taj poturica iz Podgorice, taj cikotićki Turčin, obradio njeguški govor i objavio rječnik crnogorskoga kraja iz koga je Njegoš ponikao - naglašava dr Kilibarda.
Bodu oči ś i ź
Našem sagovorniku je, kako kaže, beskrajno čudno to što protivnici crnogorskog jezika ne uzimaju u obzir činjenicu da su vrhunci crnogorskoga književnoga duha ostvareni na crnogorskom jeziku za koji je sada pripremljen pravopis iza koga stoji Ustav Crne Gore.
- Sjetimo se samo ovijeh djela: Ženidba Maksima Crnojevića, Marka Kraljevića i Musa Kesedžija, Zidanje Skadra, Ženidba kralja Vukašina, Čovjek - paša i Mijat čobanin, Smrt Nikca od Rovina, Batrić Perović, Poslanica Petra I, Gorski vijenac, Luča mikrokozma i Balkanska carica. Sjetimo se činjenice da je Vuk Karadžić, taj Drobnjak porijeklom, ostvario svoju slavu pred Evropom pišući jezikom protiv koga se danas zauzimaju dame-naučnice s Filozofskog fakulteta iz Nkšića. Zašto im bodu oči glasovi ś i ź , koji je žive i danas punijem životom na širokijem prostorima Crne Gore, to mojoj skromnoj inteligenciji ne može biti jasno.
Rajka, nije Crne Gora najmlađa evropska država
Bez velike svetosavsko-unitarističke i amfilohijevsko-beogradske propagande ne bi se moglo dogoditi da Rajka Glušica ovako završava svoj napad na Institut za crnogorski jezik. Nekadašnja moja uzrona studentkinja veli: ,,Kako je crnogorska aktuelna jezička politika, vođena diletantima, ekstremno nacionalistička, a podržava je i sprovodi Vlada preko svog Ministarstva prosvjete i sporta, onda ta Vlada i ne shvata karakter i pogubnost takve jezičke politike, ili joj ona po svom karakteru odgovara. Ako se po jezičkoj politici procjenjuje najmlađa evropska država, nameće se zaključak da se ona, na putu ka Evropi, pretvara u nacionalističko čudovište i da joj takvoj u društvu demokratskih država i naroda neće biti mjesta“.
Rajka, nije Crne Gora najmlađa evropska država. Ta država, koja je tri puta mijenjala ime, pobijedila je u boju protiv moćne Vizantije na Tuđemilu 1042. godine. Ali, izgleda treba srušiti znak te njezinje pobjede, isto onako kao što joj treba zatrijeti njegoševski jezik.
Na udaru jezik i istorija
Ko to od običnijeg građana zna da je Nemanja, župan ne Srbije nego Raške, ognjem i mačem osvojio Crnu Goru, odnosno Zetu? Ko zna da je srpski despot Đurađ Branković poslao 1.500 elitno naoružanijeg konjanika da pomognu Turcima da osvoje vizantijski Konstantinopolj? Ko zna da je srpskom kralju Stevanu Provljenčanome papa dao kraljevsku krunu? Prekjučerašnje rušenje obeliska na Tuđemilu duboko je isplanirano s namjerom da se zatru veliki koraci iz istorije Crne Gore, kakav je pobjedonosna bitka na Tuđemilu 1042. godine. Trebalo bi zapitati Amfilohija i književnika Matiju zašto se u Gorskom vijencu, đe se pominju i muslimani i katolici kao borci protiv Osmanlija, ne pominje Sveti Sava. Prema tome, ofanziva velikosrpska na crnogorski jezik i crnogorsku istoriju samo je nastavljena garašanovićevske uobičajenosti koja nikad ne prestaje.
Zašto se Crnogorci ovako ponašaju
Na tzv. Crnogorskoj katedri za jezik i književnost u Nikšiću ima jedna profesorica čiji je otac iz okoline Nikšića, dama koja je diplomirala na Filzofskom fakultetu u Nikšiću, a koja i svoja predavanja i radove koje objavljuje ostvaruje dosljednom ekavicom. Ta činjenica navodi na uzvike: Bravo Srbijo, bravo Amfilohije, bravo Matija! A takva mogućnost ostvarljiva je u Srbiji koliko bi bila ostvarljiva moja pomisao da postanem kineski car. Sama profesorska elita na Katedri u Beogradu na kojoj sam studirao bila je iz Crne Gore. Tu su bili Radosav Bošković, Mihailo Stevanović, Radomir Aleksić, Radovan Lalić, Miljan Mojašević, Nikola Banašević i dr. Svi zadržali akcente iz svojijeh plemena, a svaki čisti ekavac. Razumije se, na tome treba čestitati Srbiji, a pitati Crnogorce što se tako ponašaju.
Radulović: Ne želimo biti grešne i izdati našeg Vuka Karadžića
- Do pojave Pravopisa crnogorskog jezika koje radim sa profesorom dr Rajkom Glušicom, služićemo se onim najboljim koje do sada imamo, na kojima su radili timovi naučnika i koji su rađeni dugi niz godina. Ništa dobro i konkretno ne može se uraditi na brzinu i preko noći - kazala je za Pobjedu dr Zorica Radulović, profesor na predmetu Savremeni crnogorski jezik, na Studijskom programu za Crnogorski jezik i književnost.
Ona kaže da joj „ne pada mi na pamet da radi nešto protiv zvaničnih institucija Crne Gore koje su stale iza toga“.
- Dužnost mi je kao profesor sa blizu 30 godina radnog staža i kao neko ko je čitav život posvetio nauci uputim svoje studente na ono što je najbolje i najnaučnije. Srećom, imamo sjajne studente koji sami to uviđaju. Pravopis i standardizacija se radi po pravopisima iz 1993. godine i iz 1960. godine, odnosno kombinovanjem najboljih rješenja iz obije knjige.
Dozvoljavam studentima da rade po novom Pravopisu crnogorskog jezika ali oni u većini to odbijaju, jer Pravopis koji je sačinila ekspertska komisija sastavljena od jedne Ukrajinke za koju se pouzdano ne zna kojom se naučnom oblašću bavi, od jednog Hrvata čiji hrvatski pravopis nije prošao u toj zemlji, ali jeste crnogorski u Crnoj Gori, i jednog novosadskog filozofa kojem nije dosta filozofije, nego hoće da se bavi i lingvistikom, mora biti, i jeste problematičan - kazala je prof. Radulović.
Ona kaže da je i njima cilj da se uvede Crnogorski jezik u škole, ali ne sa udžbenicima koji rade neki novi autori, dojučerašnji studenti.
Dr Radulović kaže da se nada će njihov pravopis uskoro izaći i da će se neko u Crnoj Gori naći, ko će stati iza dokumenta koji rade dva redovna univerzitetska profesora.
- Bićemo uporne i nećemo dozvoliti srljanje nauke o jeziku u Crnoj Gori.
Ne želimo biti grešne i izdati našeg Vuka Karadžića, iz Drobnjaka porijeklom, koji je stvorio remek djelo našeg jezika. Smatramo da poslije 160 godina zaista nemamo potrebe za novim Vukom. On se borio za naš jezik sa svim i svačim, a novi Vuk misli da to može za dvije godine ili čak manje - kazala je ona.
Vujanović: Crnogorski jezik ima svoj ustavni i lingvistički legitimitet
Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović kaže da je uvođenje crnogorskog jezika u škole, od iduće nastavne godine, veoma značajan događaj.
- Treba se držati ustavnih i lingvističkih principa, a crnogorski jezik ima svoj ustavni i lingvistički legitimitet - ocijenio je predsjednik. Vujanović je istakao da je crnogorski jezik jednako vrijedan kao srpski, hrvatski i bošnjački.
- Nijedan od tih jezika ne može da se nameće drugom, da ga definiše, ili da jedan jezik dovodi drugi u rizik asimilacije - istakao je Vujanović.
Pišu Vesna Šofranac i Hajdana Mandić
PODGORICA - Bilo je samo pitanje vremena kada će pojedini profesori Studijskog programa crnogorski jezik i književnost javno ispoljiti svoje nezadovoljstvo Pravopisom i Gramatikom crnogorskog jezika, koje se moglo naslutiti kroz sporadične medijske izjave. Nakon simpozijuma, pokrenuta je prava lavina napada na Institut crnogorskog jezika, na njegove članove, na autore Pravopisa i Gramatike.
Uslijedila je i polemika sa ministrom prosvjete i sporta Slavoljubom Stijepovićem, koji je profesorkama nikšićkog fakulteta odgovorio da je simpozijum imao za cilj da „javnosti predoči šta crnogorski službeni jezik jeste i da se stručno obrazloži da on zadovoljava potrebe svih crnogorskih građana“. U odgovoru Ministarstva se podsjeća da su na simpozijum pozvani i profesori studija crnogorskog jezika, ali da su oni odgovorili da im na „tom skupu nije mjesto“.
Svetosavski unutarizam
Na ovom studijskom programu Pravopis i standardizacija se radi po pravopisima iz 1993. godine i iz 1960. godine. Profesorica dr Zorica Radulović, koja predaje Savremeni crnogorski jezik, kaže za Pobjedu da dozvoljava studentima da rade po novom Pravopisu crnogorskog jezika ali da „oni to u većini odbijaju“.
Dešavanja na Studijskom programu za Crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti nijesu iznenađenje za profesora Filozofskog fakulteta dr Novaka Kilibardu, svojevremeno i šefa katedre Srpskog jezika i književnosti.
- Od podgoričke skupštine 1918. godine, kada je hiljadugodišnja Crna Gora ukinuta kao država, ne prestaje svetosavski unitarizam da dokazuje da se špartansko srpstvo najcjelovitije uobličilo u Crnoj Gori. Jednako klerikalci, akademici i političari od tada vode za nos široke narodne slojeve dokazima da je srpstvo od iskona sazrijevalo u Crnoj Gori. No, ne treba zbog toga srbjanske velikosrbe psovati, zato što oni tu svoju asimilatorsku radnju stalno izvode uz pomoć uslužnijeh Crnogoraca - kaže dr Kilibarda.
Udarac crnogorskom rukom
Metaforično kazano, ističe naš sagovornik, nikad Srbija nije udarila aperkat u crnogorsku vilicu srbijanskom no vazda crnogorskom uslužnom rukom.
- Nekad su se poslužili Svetozarom Tomićem, nekad Markom Dakovićem, jednom su povjerovali da će to uraditi s Novakom Kilibardom, a danas udaraju i kroše i aperkat hordom anticrnogoraca kojijem su idoli Amfilohije Radović i Matija Bećković. Poništavatelje crnogorskog imena i jezika ne nervira činjenica što šačica obrazovanijeh lica zna u čemu se sastoji velikosrpska, odnosno anticrnogorska propaganda. Njima je glavno da zavode, odnosno vode za nos, široke narodne mase, koje ne poznaju osnovne činjenice iz istorije Crne Gore - poručuje profesor Kilibarda.
Stid zbog napada
Komentarišući naše pitanje o napadu na crnogorski jezik, na njegovu negaciju, koja dolazi prije svega sa studija za srpski jezik i književnost, profesor Kilibarda kaže da je „pročitao u jučerašnjoj i današnjoj Pobjedi napad na Institut za crnogorski jezik i na dr Adnana Čirgića“, i da ga je bilo „stid od takvoga napada“.
- Prvo, tamo se neistinito kazuje da postoji na Filozofskom fakultetu Institut za jezik i književnost. Drugo, naglašava se broj doktora nauka i magistara kao dokazna činjenica da je tamo već oformljen teren za naučna postignuća. Pa zaboga, doktorati i magistrature samo su diplome, odnosno školska priznanja da je dato lice osposobljeno da se bavi naukom. A poznato je, otkad doktorati postoje, da nije datome licu trebalo potpisivati doktorsku diplomu ako to lice barem za pet godina naučnijem postignućem ne nadmaši svoj doktorat. A đe su naučna postignuća onijeh dama koje su se onako halapljivo okomile na Čirgića?
Ne pominjući mu ime čak ga nazivaju dželatom, podrazumijevajući, mogućnost da običan građanin, kome je Amfilohije idol vjerski i etički, zaključio da samo ime Adnan posvjedočava mogućnost da je to lice dželat koji se ustremio na srpstvo i unitarno svetosavlje. A mačku o rep treba obljesiti to što je taj Čirgić, taj poturica iz Podgorice, taj cikotićki Turčin, obradio njeguški govor i objavio rječnik crnogorskoga kraja iz koga je Njegoš ponikao - naglašava dr Kilibarda.
Bodu oči ś i ź
Našem sagovorniku je, kako kaže, beskrajno čudno to što protivnici crnogorskog jezika ne uzimaju u obzir činjenicu da su vrhunci crnogorskoga književnoga duha ostvareni na crnogorskom jeziku za koji je sada pripremljen pravopis iza koga stoji Ustav Crne Gore.
- Sjetimo se samo ovijeh djela: Ženidba Maksima Crnojevića, Marka Kraljevića i Musa Kesedžija, Zidanje Skadra, Ženidba kralja Vukašina, Čovjek - paša i Mijat čobanin, Smrt Nikca od Rovina, Batrić Perović, Poslanica Petra I, Gorski vijenac, Luča mikrokozma i Balkanska carica. Sjetimo se činjenice da je Vuk Karadžić, taj Drobnjak porijeklom, ostvario svoju slavu pred Evropom pišući jezikom protiv koga se danas zauzimaju dame-naučnice s Filozofskog fakulteta iz Nkšića. Zašto im bodu oči glasovi ś i ź , koji je žive i danas punijem životom na širokijem prostorima Crne Gore, to mojoj skromnoj inteligenciji ne može biti jasno.
Rajka, nije Crne Gora najmlađa evropska država
Bez velike svetosavsko-unitarističke i amfilohijevsko-beogradske propagande ne bi se moglo dogoditi da Rajka Glušica ovako završava svoj napad na Institut za crnogorski jezik. Nekadašnja moja uzrona studentkinja veli: ,,Kako je crnogorska aktuelna jezička politika, vođena diletantima, ekstremno nacionalistička, a podržava je i sprovodi Vlada preko svog Ministarstva prosvjete i sporta, onda ta Vlada i ne shvata karakter i pogubnost takve jezičke politike, ili joj ona po svom karakteru odgovara. Ako se po jezičkoj politici procjenjuje najmlađa evropska država, nameće se zaključak da se ona, na putu ka Evropi, pretvara u nacionalističko čudovište i da joj takvoj u društvu demokratskih država i naroda neće biti mjesta“.
Rajka, nije Crne Gora najmlađa evropska država. Ta država, koja je tri puta mijenjala ime, pobijedila je u boju protiv moćne Vizantije na Tuđemilu 1042. godine. Ali, izgleda treba srušiti znak te njezinje pobjede, isto onako kao što joj treba zatrijeti njegoševski jezik.
Na udaru jezik i istorija
Ko to od običnijeg građana zna da je Nemanja, župan ne Srbije nego Raške, ognjem i mačem osvojio Crnu Goru, odnosno Zetu? Ko zna da je srpski despot Đurađ Branković poslao 1.500 elitno naoružanijeg konjanika da pomognu Turcima da osvoje vizantijski Konstantinopolj? Ko zna da je srpskom kralju Stevanu Provljenčanome papa dao kraljevsku krunu? Prekjučerašnje rušenje obeliska na Tuđemilu duboko je isplanirano s namjerom da se zatru veliki koraci iz istorije Crne Gore, kakav je pobjedonosna bitka na Tuđemilu 1042. godine. Trebalo bi zapitati Amfilohija i književnika Matiju zašto se u Gorskom vijencu, đe se pominju i muslimani i katolici kao borci protiv Osmanlija, ne pominje Sveti Sava. Prema tome, ofanziva velikosrpska na crnogorski jezik i crnogorsku istoriju samo je nastavljena garašanovićevske uobičajenosti koja nikad ne prestaje.
Zašto se Crnogorci ovako ponašaju
Na tzv. Crnogorskoj katedri za jezik i književnost u Nikšiću ima jedna profesorica čiji je otac iz okoline Nikšića, dama koja je diplomirala na Filzofskom fakultetu u Nikšiću, a koja i svoja predavanja i radove koje objavljuje ostvaruje dosljednom ekavicom. Ta činjenica navodi na uzvike: Bravo Srbijo, bravo Amfilohije, bravo Matija! A takva mogućnost ostvarljiva je u Srbiji koliko bi bila ostvarljiva moja pomisao da postanem kineski car. Sama profesorska elita na Katedri u Beogradu na kojoj sam studirao bila je iz Crne Gore. Tu su bili Radosav Bošković, Mihailo Stevanović, Radomir Aleksić, Radovan Lalić, Miljan Mojašević, Nikola Banašević i dr. Svi zadržali akcente iz svojijeh plemena, a svaki čisti ekavac. Razumije se, na tome treba čestitati Srbiji, a pitati Crnogorce što se tako ponašaju.
Radulović: Ne želimo biti grešne i izdati našeg Vuka Karadžića
- Do pojave Pravopisa crnogorskog jezika koje radim sa profesorom dr Rajkom Glušicom, služićemo se onim najboljim koje do sada imamo, na kojima su radili timovi naučnika i koji su rađeni dugi niz godina. Ništa dobro i konkretno ne može se uraditi na brzinu i preko noći - kazala je za Pobjedu dr Zorica Radulović, profesor na predmetu Savremeni crnogorski jezik, na Studijskom programu za Crnogorski jezik i književnost.
Ona kaže da joj „ne pada mi na pamet da radi nešto protiv zvaničnih institucija Crne Gore koje su stale iza toga“.
- Dužnost mi je kao profesor sa blizu 30 godina radnog staža i kao neko ko je čitav život posvetio nauci uputim svoje studente na ono što je najbolje i najnaučnije. Srećom, imamo sjajne studente koji sami to uviđaju. Pravopis i standardizacija se radi po pravopisima iz 1993. godine i iz 1960. godine, odnosno kombinovanjem najboljih rješenja iz obije knjige.
Dozvoljavam studentima da rade po novom Pravopisu crnogorskog jezika ali oni u većini to odbijaju, jer Pravopis koji je sačinila ekspertska komisija sastavljena od jedne Ukrajinke za koju se pouzdano ne zna kojom se naučnom oblašću bavi, od jednog Hrvata čiji hrvatski pravopis nije prošao u toj zemlji, ali jeste crnogorski u Crnoj Gori, i jednog novosadskog filozofa kojem nije dosta filozofije, nego hoće da se bavi i lingvistikom, mora biti, i jeste problematičan - kazala je prof. Radulović.
Ona kaže da je i njima cilj da se uvede Crnogorski jezik u škole, ali ne sa udžbenicima koji rade neki novi autori, dojučerašnji studenti.
Dr Radulović kaže da se nada će njihov pravopis uskoro izaći i da će se neko u Crnoj Gori naći, ko će stati iza dokumenta koji rade dva redovna univerzitetska profesora.
- Bićemo uporne i nećemo dozvoliti srljanje nauke o jeziku u Crnoj Gori.
Ne želimo biti grešne i izdati našeg Vuka Karadžića, iz Drobnjaka porijeklom, koji je stvorio remek djelo našeg jezika. Smatramo da poslije 160 godina zaista nemamo potrebe za novim Vukom. On se borio za naš jezik sa svim i svačim, a novi Vuk misli da to može za dvije godine ili čak manje - kazala je ona.
Vujanović: Crnogorski jezik ima svoj ustavni i lingvistički legitimitet
Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović kaže da je uvođenje crnogorskog jezika u škole, od iduće nastavne godine, veoma značajan događaj.
- Treba se držati ustavnih i lingvističkih principa, a crnogorski jezik ima svoj ustavni i lingvistički legitimitet - ocijenio je predsjednik. Vujanović je istakao da je crnogorski jezik jednako vrijedan kao srpski, hrvatski i bošnjački.
- Nijedan od tih jezika ne može da se nameće drugom, da ga definiše, ili da jedan jezik dovodi drugi u rizik asimilacije - istakao je Vujanović.
Pišu Vesna Šofranac i Hajdana Mandić
Нема коментара:
Постави коментар